Emisije stakleničkih plinova

Inventar stakleničkih plinova

Godišnji proračun emisija stakleničkih plinova Republike Hrvatske izrađuje se sukladno smjernicama Tajništva Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) i metodologiji Međuvladinog tijela o klimatskim promjenama, kontinuirano od 2001. godine, kada je prvi puta izrađen u okviru pripreme Prvog nacionalnog izvješća. Proračun emisije raspoloživ je za razdoblje od 1990. do 2011. godine. Izrada i dostava izvješća Tajništvu UNFCCC u nadležnosti je Ministarstva zaštite okoliša i prirode koje je do sada ove poslove povjeravalo domaćim stručnim institucijama koje imaju iskustvo i potrebne kapacitete za prikupljanje podataka i proračun emisija. Osiguranje kvalitete inventara emisija stakleničkih plinova ostvaruje se kroz tehničke preglede koje organizira Tajništvo UNFCCC uz pomoć nominiranih međunarodnih stručnjaka sa ovog područja.

 

Kao stranka Kyotskog protokola Republika Hrvatska je dužna uspostaviti nacionalni sustav za praćenje emisija stakleničkih plinova u državi, te na godišnjoj osnovi izrađivati Izvješće o emisijama stakleničkih plinova i dostavljati u tajništvo UNFCCC (do 15. travnja tekuće godine) i Europsku Komisiju (do 15. siječnja tekuće godine).

Ministarstvo zaštite okoliša i prirode (u daljnjem tekstu Ministarstvo) je središnje nacionalno tijelo nadležno za vođenje Nacionalnog sustava. Za provedbu poslova izvješćivanja odgovorna je Hrvatska agencija za okoliš i prirodu (u daljnjem tekstu Agencija), dok je za izradu inventara emisija odgovoran Ovlaštenik.

Godišnji proračun emisija stakleničkih plinova Republike Hrvatske izrađuje se sukladno smjernicama Tajništva UNFCCC i metodologiji Međuvladinog tijela o klimatskim promjenama, kontinuirano od 2001. godine.

Vođenje Nacionalnog sustava za praćenje emisija stakleničkih plinova u Republici Hrvatskoj, kao i izrada Inventara emisija stakleničkih plinova, propisano je Zakonom o zaštiti zraka (Narodne novine, broj 130/11, 47/14) i Uredbom o praćenju emisija stakleničkih plinova, politike i mjera za njihovo smanjenje u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj 87/12).

Navedenim zakonom propisana je obveza tijelima državne uprave i drugim tijelima javne vlasti nadležnim za poslove zaštite okoliša, gospodarstva, poljoprivrede, šumarstva, vodnoga gospodarstva, mora, prometa, poslove službene statistike te trgovačkih društava: Hrvatske šume d.o.o. i Hrvatska kontrola zračne plovidbe d.o.o., koja prikupljaju i/ili posjeduju podatke o djelatnostima po sektorima kojima se ispuštaju ili uklanjaju staklenički plinovi, potrebne za izradu izvješća o emisijama stakleničkih plinova, uključujući i uklanjanje pomoću odliva, izvješća o provedbi politike i mjera za ublažavanje klimatskih promjena i o projekcijama emisija stakleničkih plinova i Nacionalnog izvješća prema Okvirnoj konvenciji, te podatke dostaviti Agenciji. Navedene podatke potrebno je dostaviti sukladno tablicama koje na svojim internetskim stranicama objavljuje Ministarstvo, a koje se mijenjanju sukladno zahtjevima koje u izvješću o reviziji hrvatskog izvješća o emisijama stakleničkih plinova objavljuju stručnjaci tima za reviziju Tajništva Okvirne konvencije UN-a o promjeni klime.

Izvješće o emisijama koje se izrađuje na godišnjoj osnovi, mora se svake godine unaprjeđivati prelaskom na više razine izvješćivanja za što je potrebno osigurati sve detaljnije podatke koji se dostavljaju Agenciji za zaštitu okoliša. Također, propisana je obveza tijelima državne uprave i drugim tijelima javne ovlasti, sudjelovanje u svim fazama dostave podataka, pregleda izvješća i reviziji izvješća jer je dostavljene podatke potrebno pojasniti kako bi se izvršila obveza vezana za transparentnost, pouzdanost i točnost podataka.

Proračunom su obuhvaćene emisije koje su posljedica ljudskih djelatnosti i koje obuhvaćaju sljedeće direktne stakleničke plinove: ugljikov dioksid (CO2), metan (CH4), didušikov oksid (N2O), fluorirani ugljikovodični spojevi (HFC-i, PFC-i) i sumporov heksafluorid (SF6), te indirektne stakleničke plinove: ugljikov monoksid (CO), dušikovi oksidi (NOx), ne-metanski hlapljivi organske spojeve (NMVOC) i sumporov dioksid (SO2). Nisu obuhvaćeni oni staklenički plinovi koji su predmet Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski sloj (npr. freoni), te koji se kao takvi posebno izvještavaju.

Izvori i odlivi emisija stakleničkih plinova su bili podijeljeni u šest glavnih sektora: energetika, industrijski procesi, korištenje otapala, poljoprivreda, korištenje zemljišta, promjene u korištenju zemljišta i šumarstvo (LULUCF) i gospodarenje otpadom. Za prikaz emisija stakleničkih plinova dogovorno je uzeta izvedena jedinica mase gigagram (Gg): milijun kilograma ili tisuću tona.

  • Program prikupljanja podataka za NIR 2017

-   Program prikupljanja podataka za NIR 2017. (Energetika)
-   Program prikupljanja podataka za NIR 2017. (Industrijski procesi i uporaba proizvoda)
-   Program prikupljanja podataka za NIR 2017. (Otpad)
-   Program prikupljanja podataka za NIR 2017. (Poljoprivreda, šumarstvo i drugo korištenje zemljišta I, LULUCF)
-   Program prikupljanja podataka za NIR 2017. (Poljoprivreda, šumarstvo i drugo korištenje zemljišta II, Poljoprivreda)

- Program_prikupljanja_podataka_NIR_2015_Energetika
- Program_prikupljanja_podataka_NIR_2015_Industrijski_procesi
- Program_prikupljanja_podataka_NIR_2015_Otpad
- Program prikupljanja podataka NIR 2015 - Sektor AFOLU (Poljoprivreda, šumarstvo i ostalo korištenje zemljišta)

Registar emisija stakleničkih plinova

Nacionalni Registar emisija stakleničkih plinova je standardizirana i informatizirana središnja baza podataka koju sačinjavaju podaci o emisijama stakleničkih plinova i njihovim emisijskim kvotama.

Sve države Priloga I. Konvencije, pored nacionalnog sustava za praćenje emisija, dužne su uspostaviti i nacionalni registar u kojem će se bilježiti i obračunavati transakcije jedinica koje predstavljaju emisije. Zemlji stranci Priloga I. dodjeljuje se iznos (kvota) emisije, odnosno gornja granica emisije stakleničkih plinova, koju ne smije premašiti u određenom razdoblju. Za svaku zemlju stranku Priloga I. Konvencije dodijeljeni je iznos kvantificiran prema Prilogu B Kyotskog protokola.

U nacionalnom registru evidentira se svaki prijenos jedinica emisije, bilo da se radi o transakciji unutar registra ili o transakciji u kojoj sudjeluje registar druge stranke, pri čemu se mijenja količina jedinica u registru. Osim jedinica dodijeljenog iznosa mogu se prenositi i jedinice koje nastaju kao rezultat projektnih aktivnosti za smanjenje emisije u sklopu tzv. fleksibilnih mehanizama.

Uloga i značajke registra zadani su Kyotskim protokolom i nizom odluka Konferencije stranaka. U pravnoj stečevini EU opće odredbe, funkcionalne i tehničke specifikacije kao i uvjeti upravljanja i održavanja sustava Registra su propisani Uredbom 2216/2004/EZ o standardiziranom i zaštićenom sustavu registara prema Direktivi 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, te Odluci broj 280/2004/EZ Europskog parlamenta i Vijeća.

Hrvatska agencija za okoliš i prirodu je nacionalni administrator Registra emisije stakleničkih plinova.

 

 

Nacionalno izvješće prema Okvirnoj konvenciji UN-a o promjeni klime (UNFCCC)

 

Pitanje klimatskih promjena na globalnom planu rješava se Okvirnom konvencijom Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC).

Konvencija je usvojena u New Yorku u svibnju 1992. godine, a potpisana na samitu u Rio de Janeiru u lipnju iste godine.

Konvencija je stupila na snagu 21. ožujka 1994. godine, a danas ima 192 stranke. Do sada je 191 država ratificirala Okvirnu Konvenciju UN-a o promjeni klime.

Temeljni cilj Konvencije je „… postignuti stabilizaciju koncentracija stakleničkih plinova u atmosferi na razinu koja će spriječiti opasno antropogeno djelovanje na klimatski sistem. Ta razina treba se ostvariti u vremenskom okviru dovoljno dugom da omogući ekosustavu da se prilagodi na klimatske promjene, da se ne ugrozi proizvodnja hrane i da se omogući nastavak ekonomskog razvoja na održiv način“.

Republika Hrvatska postala je stranka Okvirne konvencije UN-a o promjeni klime (UNFCCC) 1996. godine, donošenjem Zakona o njezinom potvrđivanju u Hrvatskom saboru (NN- Međunarodni ugovori, broj 2/96). Istim zakonom Republika Hrvatska je u skladu s točkom 22. Konvencije, kao zemlja koja prolazi proces prelaska na tržišno gospodarstvo, preuzela opseg svoje odgovornosti u okviru Priloga I. Konvencije. 

Republika Hrvatska kao Stranka Okvirne konvencije UN-a o promjeni klime UNFCCC ima obvezu svake četiri godine izraditi i dostaviti nacionalno izvješće o promjeni klime kojim izvještava o provedbi obveza Konvencije. Do sada je izrađeno i dostavljeno Tajništvu Konvencije 'Prvo nacionalno izvješće Republike Hrvatske prema Okvirnoj konvenciji UN-a o promjeni klime' 2002. godine, objedinjeno 'Drugo, treće i četvrto nacionalno izvješće Republike Hrvatske prema Okvirnoj konvenciji UN-a o promjeni klime' 2007. godine, te Peto nacionalno izvješće Republike Hrvatske prema Okvirnoj konvenciji UN-a o promjeni klime' 2010. godine.

Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva izradilo je 'Šesto nacionalno izvješće Republike Hrvatske prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime s Prvim dvogodišnjim Izvješćem ' koje je Vlada Republike Hrvatske usvojila na u veljači 2014. godine

'Šesto nacionalno izvješća Republike Hrvatske prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime' je dostavljeno Tajništvu Konvencije 12. veljače 2014. godine i objavljeno na internetskoj stranici Konvencije. http://unfccc.int/national_reports/annex_i_natcom/submitted_natcom/items/7742.php

Odluka o prihvaćanju Šestog nacionalnog izvješća Republike Hrvatske prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime i tekst izvješća objavljeni su u Narodnim novinama broj 18/14.

Nacionalna izvješća: