Obnovljivi izvori

U širem smislu, pod obnovljivim izvorima energije podrazumijevamo energiju vodnih snaga, energiju biomase, sunčevu energiju, energiju vjetra, geotermalnu energiju te energiju mora i oceana, dok pod pojmom 'novi' obnovljivi izvori energije podrazumijevamo suvremene i održive oblike obnovljive energije, posebice suvremenu uporabu biomase, geotermalnu, toplinsku i električnu energiju, male hidroelektrane, niskotemperaturnu sunčevu energiju, električnu energiju iz vjetra, fotonaponsku električnu energiju i energiju mora. Navedeni 'novi' obnovljivi izvori energije sudjeluju sa svega 2% u ukupnoj svjetskoj potrošnji primarne energije, ali njihova su prednost ogromni prirodni potencijali te činjenica da omogućavaju proizvodnju energije uz nikakve ili vrlo niske emisije stakleničkih plinova i ostalih onečišćujućih tvari.

Razvoj i korištenje obnovljivih izvora dugoročno doprinosi: diversifikaciji proizvodnje energije i sigurnosti opskrbe, smanjenju ovisnosti o uvozu energenata, smanjenju utjecaja uporabe fosilnih goriva na okoliš, povećanju konkurentnosti, otvaranju novih radnih mjesta i razvitku poduzetništva, poticanju razvitka novih tehnologija i domaćeg gospodarstva u cjelini i ulaganju u ruralna područja, područja od posebne državne skrbi, obalna područja i otoke.

Obnovljivi izvori energije igraju značajnu ulogu u smanjenju emisija ugljičnog dioksida (CO2) i predstavljaju značajan aspekt klimatske i energetske politike. Kako na lokalnoj tako i na državnoj razini upotreba obnovljivih izvora energije može doprinijeti poboljšavanju raznih socijalno-ekonomskih aspekata, društvenoj i gospodarskoj koheziji, ispunjavanje ciljeva klimatske politike. Međutim, unatoč njihovu značaju, obnovljivi izvori energije se i dalje suočavaju s brojnim ekonomskim, financijskim, institucionalnim, tehničkim i društvenim preprekama.

Europska komisija, kroz Direktive vezane uz obnovljive izvore energije i smanjenje emisije stakleničkih plinova, kao i države članice Europske unije najveći su zamašnjak razvoju i realizaciji projekata obnovljivih izvora energije.

Sve europske države, bez izuzetka, opredijelile su se da u svoje strategije energetskog razvitka ugrade planove značajnog povećanja korištenja obnovljivih izvora energije te da implementiraju zakonodavni okvir u kojemu će ti planovi biti ostvareni. U europskim okvirima, od dokumenata važnih za obnovljive izvore energije, glavni mehanizmi za provedbu Strategije i Akcijskog plana uvođenja obnovljivih izvora su uspostava zakonodavstva koje će stvoriti pozitivno okruženje za obnovljive izvore i povećano financiranje za obnovljive izvore.

Ulaskom u punopravno članstvo Europske unije 1. srpnja 2013. godine Republika Hrvatska je zajedno s drugim državama članicama, a temeljem Direktive 2009/28/EZ o poticanju uporabe energije iz obnovljivih izvora, preuzela obvezu povećanja uporabe energije iz obnovljivih izvora pri čemu bi u 2020. godini udio energije iz obnovljivih izvora u bruto neposrednoj potrošnji trebao iznositi najmanje 20 posto, promatrano na razini Europske unije.

Vlada Republike Hrvatske je u listopadu 2013. godine donijela Nacionalni akcijski plan za obnovljive izvore energije do 2020. godine u kojem se određuje ukupni nacionalni cilj za obnovljive izvore energije prema propisanoj metodologiji te sektorski ciljevi i trajektorije u proizvodnji električne energije, energije za grijanje i hlađenje te energije u prijevozu iz obnovljivih izvora energije.

U Strategiji energetskog razvoja i energetskom zakonodavnom okviru korištenje obnovljivih izvora energije što uključuje energiju vjetra, sunca, vodotokova, biomase i geotermalnu energiju, utvrđeni su kao poseban interes Republike Hrvatske.

Otvaranje energetskog tržišta obnovljivim izvorima energije i kogeneraciji usko je povezano s otvaranjem energetskog tržišta i uvođenja sustava odobrenja za izgradnju novih proizvođača u cjelini. Identifikacija projekata, priprema gradnje i realizacija postrojenja koja koriste obnovljive izvore energije i kogeneraciju stoga treba biti slobodan izbor energetskog subjekta koji zadovoljava propisane uvjete, kako to određuju propisi u području energetike.

Dugoročni razvoj ekonomski i ekološki održivog tržišta obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti učinit će hrvatsko gospodarstvo manje ovisnim o uvozu električne energije i fosilnih goriva, te doprinijeti smanjenju sveukupne emisije stakleničkih plinova.

Sve relevantne informacije, statistički podaci, izvješća, studije, strateške i zakonodavne (acqis) odrednice te sastavnice politike obnovljivih izvora energije u Europskoj uniji dostupne su na službenim mrežnim stranicama Uprave za energetiku Europske komisije: http://ec.europa.eu/energy/renewables/index_en.htm.