Priroda

UPRAVA ZA ZAŠTITU PRIRODE

Priroda i dijelovi prirode od interesa su za Republiku Hrvatsku i uživaju njezinu osobitu zaštitu.

Uprava za zaštitu prirode obavlja upravne i stručne poslove vezane uz očuvanje divljih vrsta i prirodnih staništa, održivo korištenje prirodnih dobara, zaštitu dijelova prirode, krajobraznu raznolikosti i georaznolikosti.

U Upravi za zaštitu prirode ustrojene su tri unutarnje ustrojstvene jedinice.

Služba za zaštićena područja, georaznolikost i ekološku mrežu obavlja stručne i upravne poslove u vezi sa zaštitom, očuvanjem i upravljanjem zaštićenim područjima i ekološkom mrežom te očuvanjem georaznolikosti na temelju propisa o zaštiti prirode i međunarodnih ugovora. Služba koordinira rad javnih ustanova nacionalnih parkova i parkova prirode te provedbu programa i projekata vezano uz zaštićena područja, očuvanje georaznolikosti i ekološku mrežu.

Sektor za bioraznolikost i strateške poslove obavlja stručne i upravne poslove očuvanja raznolikosti zavičajnih divljih vrsta, njihovih staništa i gena, očuvanja globalno ugroženih vrsta, zaštite zavičajnih vrsta i njihovih staništa od utjecaja stranih vrsta i genetski modificiranih organizama, obavlja strateške poslove zaštite prirode, osigurava provedbu međunarodnih sporazuma i projekata iz područja bioraznolikosti te koordinira poslove vezane uz Europsku uniju i međunarodnu suradnju u zaštiti prirode.

Sektor za planske dokumente i ocjenu prihvatljivosti obavlja stručne i upravne poslove vezano uz održivo korištenje prirodnih dobara i izdavanja uvjeta zaštite prirodeu postupku izrade planova gospodarenja prirodnim dobrima i prostorno planske dokumentacije, provedbu postupka ocjene prihvatljivosti strategija, planova, programa i zahvata za ekološku mrežu.

IGOR KREITMEYER
Pomoćnik ministra za zaštitu prirode
Tel: 01/4866-102
Faks: 01/4866-100
Snježana Starčević, administrativna tajnica
E-pošta: snjezana.starcevic@mzoip.hr

 

Bioraznolikost

Bioraznolikost je sveukupnost svih živih organizama koji su sastavni dijelovi ekosustava, a uključuje raznolikost unutar vrsta, između vrsta, životnih zajednica te raznolikost ekosustava.

Očuvanje vrsta

Zbog velikih promjena koje čovjek uzrokuje u prirodi i prekomjernog korištenja prirodnih resursa dolazi do narušavanja prirodne ravnoteže. To se prije svega očituje u sve bržem nestajanju i izumiranju vrsta na Zemlji.

Neke su vrste ugrožene zbog izravnog utjecaja na njihove populacije (lov, uzimanje iz prirode, unos novih predatora u ekosustave u kojima ih prije nije bilo i sl.), a neke zbog neizravnih utjecaja kao što su gubitak staništa, klimatske promjene i dr. Gubitak biološke raznolikosti negativno utječe i na čovjeka. Kako bi se usporio nestanak vrsta na Zemlji, na razini pojedinih država, ali i međunarodnoj razini, donose se propisi i mjere za zaštitu vrsta i njihovih staništa.

Mjere zaštite životinjskih, biljnih i gljivljih vrsta u Republici Hrvatskoj propisuju se u sklopu izdavanja različitih dopuštenja za postupanje sa zaštićenim vrstama, akcijskih planova i planova upravljanja, planova gospodarenja prirodnim dobrima, ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu, procjena utjecaja na okoliš i drugih obvezujućih dokumenata, a često su i dio različitih uputa i preporuka kojima se nastoji osigurati dobro stanje populacija divljih vrsta te zaštita vrsta koje su ugrožene.

Divlje vrste su one vrste koje nisu nastale pod utjecajem čovjeka kao posljedica umjetnog odabiranja (odabir i uzgoj u svrhu dobivanja pasmina udomaćenih životinja i sorti kultiviranih biljaka) ili genetske modifikacije nasljednog materijala tehnikama moderne biotehnologije, a to su primjerci samoniklih biljaka, gljiva i slobodnoživućih životinja te njihovi uzgojeni primjerci, njihovi razvojni oblici (jaja, ličinke, kukuljice, sjemenke, plodovi, miceliji i dr.), njihovi dijelovi i derivati i od njih dobiveni lako raspoznatljivi proizvodi.

Zavičajne divlje vrste koje su ugrožene ili su usko rasprostranjeni endemi ili divlje vrste za koje je takav način zaštite propisan propisima Europske unije kojima se uređuje očuvanje divljih biljnih i životinjskih vrsta ili međunarodnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska stranka, pravilnikom se proglašavaju strogo zaštićenim vrstama.

Zaštitu uživaju i samonikle biljke i gljive, te divlje životinje koje se nalaze u nacionalnom parku, strogom rezervatu, te u posebnom rezervatu ako se radi o samoniklim biljkama, gljivama, te divljim životinjama radi kojih je područje primarno zaštićeno, kao i sve podzemne životinje, i kad nisu zaštićene kao pojedine vrste.

Kako bi se spriječio negativan utjecaj na autohtonu floru i faunu zabranjeno je uvođenje alohtonih (stranih) divljih vrsta u prirodu na područje Republike Hrvatske i u ekološke sustave u kojima prirodno ne obitavaju, a iznimno Ministarstvo može izdati dopuštenje za uvođenje ako je ono znanstveno i stručno utemeljeno i prihvatljivo s gledišta zaštite prirode i održivog gospodarenja, što se utvrđuje temeljem studije o procjeni rizika uvođenja na prirodu.

Državni zavod za zaštitu prirode uspostavlja i organizira praćenje stanja očuvanosti prirode (monitoring), koje obuhvaća: praćenje i ocjenu stanja divljih vrsta, njihovih staništa, stanišnih tipova, a osobito praćenje stanja nacionalno ugroženih vrsta i staništa, vrsta propisanih posebnim propisima donesenim na temelju Zakona o zaštiti prirode te svih vrsta ptica koje prirodno obitavaju na području Republike Hrvatske, kao i praćenje stanja zaštićenih i drugih dijelova prirode. Podaci prikupljeni praćenjem stanja očuvanosti prirode su javni, osim ako se radi zaštite kritično ugroženih vrsta i/ili usko rasprostranjenih endemičnih vrsta ili staništa te iznimno rijetkih fosila i minerala ne proglase tajnim.

Zabranjeno je istrijebiti zavičajnu divlju vrstu ili smanjiti broj jedinki u pojedinoj populaciji zavičajne divlje vrste, smanjiti ili oštetiti njezino stanište ili pogoršati njezine životne uvjete do te mjere da ta populacija postane ugrožena. Za obavljanje aktivnosti koje mogu dovesti do značajnog smanjenja brojnosti jedinki u pojedinoj populaciji neke zavičajne divlje vrste koja nije vrsta iz stavaka 3. i 4. članka 59. Zakona, pravna i fizička osoba dužna je ishoditi dopuštenje Ministarstva.

Pri izdavanju akata kojima se odobrava provedba zahvata u prirodi i korištenje prirodnih dobara kojima se utječe na zavičajne divlje vrste ili se zadire u njihova staništa, tijela nadležna za izdavanje tih akata prema posebnim propisima dužna su uzeti u obzir načine i metode kojima se ne narušava populacija divlje vrste do te mjere da postane ugrožena.

Ovi načini i metode za zahvate iz područja prometa, energetike, vodnog gospodarstva, rudarstva i drugih sektora koji utječu na zavičajne divlje vrste i njihova staništa, propisuje se posebnim pravilnikom ili u obliku smjernica (ukoliko već postoje kao pravila struke i/ili međunarodna praksa primjene mjera zaštite divljih vrsta i njihovih staništa).

Stanišni tipovi

Stanište je sukladno Zakonu o zaštiti prirode (NN 80/2013) definirano kao jedinstvena funkcionalna jedinica kopnenog ili vodenog ekosustava, određena geografskim, biotičkim i abiotičkim svojstvima, neovisno o tome je li prirodno ili doprirodno. Sva staništa iste vrste čine jedan stanišni tip.

Zakon o zaštiti prirode propisuje način očuvanja pojedinih ekoloških sustava kao što su šumski i krški ekološki sustavi te smjernice za očuvanje vlažnih staništa, mora, travnjaka i oranica.

Vrste stanišnih tipova (popis stanišnih tipova u Republici Hrvatskoj temeljem nacionalne klasifikacije staništa-NKS), oblik, sadržaj i način korištenja karte staništa, ugroženi i rijetki stanišni tipovi koje je potrebno očuvati u povoljnom stanju, te mjere za očuvanje ugroženih i rijetkih stanišnih tipova u povoljnom stanju propisani su Pravilnikom o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te o mjerama za očuvanje stanišnih tipova (NN 7/2006 i 119/2009).

Stanišni tipovi se dokumentiraju kartom staništa, a praćenje njihovog stanja i ugroženosti provodi Državni zavod za zaštitu prirode. Karta staništa je GIS-baza podataka o rasprostranjenosti pojedinih stanišnih tipova na području Republike Hrvatske. Karta staništa čuva se u Zavodu.

U postupku izrade dokumenata prostornog uređenja i planova gospodarenja prirodnim dobrima utvrđuje se prisutnost ugroženih i rijetkih stanišnih tipova i njihovo stanje očuvanosti, te u dokumente unose mjere njihova očuvanja. Sastavni dio tih dokumenta je i kartografski prikaz stanišnih tipova (karta staništa). Na pisani zahtjev zainteresirane stranke Zavod izdaje ovjereni kartografski prikaz stanišnih tipova za traženo područje s tumačenjem, sukladno katalogu informacija Zavoda. Isto tako, na pisani zahtjev nositelja izrade plana Zavod izdaje, u svrhu izrade prostorno-planske dokumentacije, kartu staništa u ESRI.shp formatu za traženo područje.

Krajobrazi

Konvencija o europskim krajobrazima usvojena je 20. listopada 2000. godine u Firenci. Prema konvenciji "krajobraz" znači određeno područje, viđeno ljudskim okom, čija je narav rezultat međusobnog djelovanja prirodnih i/ili ljudskih čimbenika.

"Krajobrazna politika" znači odnos nadležnih javnih vlasti kojim ove izražavaju opća načela, strategije i smjernice koje omogućuju poduzimanje određenih mjera s ciljem zaštite, upravljanja i planiranja krajobraza.

"Cilj kvalitete krajobraza" znači, za određeni krajobraz, stav nadležnih javnih vlasti kojom izražavaju težnje javnosti u pogledu značajki krajobraza iz njihovog neposrednog okruženja.

"Zaštita krajobraza" znači djelovanje, u cilju zaštite i održavanja značajnih ili karakterističnih obilježja takvog krajobraza, što se opravdava njegovom vrijednošću kao baštine, a koja je proizašla iz prirodne konfiguracije i/ili ljudske aktivnosti.

"Upravljanje krajobrazom" znači djelovanje, sa stajališta održivog razvoja, radi osiguranja redovite brige o krajobrazu, s ciljem vođenja i usklađenja promjena nastalih uslijed socijalnih, gospodarskih procesa i procesa u okolišu.

"Planiranje krajobraza" znači djelovanje uvelike usmjereno na budućnost, s ciljem unapređenja, obnove ili stvaranja krajobraza.

Konvencija za ciljeve ima promicati zaštitu krajobraza, upravljanje i planiranje te organizirati europsku suradnju o pitanjima krajobraza.

Hrvatski sabor potvrdio je Konvenciju Zakonom o potvrđivanju Konvencije o europskim krajobrazima (NN-MU 12/2002), donesenim na sjednici 19. rujna 2002. godine.

Međunarodni dan bioraznolikosti i Dan zaštite prirode

Ujedinjeni narodi proglasili su 22. svibanj Međunarodnim danom bioraznolikosti kako bi ukazali na bioraznolikost kao globalnu vrijednost od neprocjenjivog značaja za sadašnje i buduće generacije. Također, ovaj nadnevak je i spomen na usvajanje Konvencije o biološkoj raznolikosti, jednog od najvažnijih međunarodnih propisa u području zaštite prirode, čiji je cilj očuvanje bioraznolikosti, održivo korištenje njenih komponenti te pravedna raspodjela dobrobiti koje proizlaze iz korištenja genetskih izvora. Međunarodni dan bioraznolikost svake se godine posvećuje jednoj ključnoj temi vezanoj uz bioraznolikost kao što je poljoprivreda, klimatske promjene, invazivne strane vrste ili šume.

Uz obilježavanje Međunarodnog dana bioraznolikosti, 22. svibnja Republika Hrvatska obilježava i Dan zaštite prirode u Hrvatskoj, koji je donošenjem Zakona o zaštiti prirode 2003. godine proglasio Sabor Republike Hrvatske. Taj dan se svake godine obilježava raznim odgojnim, obrazovnim, rekreativnim, stručnim te drugim aktivnostima koje organiziraju nadležno ministarstvo, Državni zavod za zaštitu prirode, javne ustanove koje upravljaju zaštićenim područjima i prirodnim vrijednostima te mnoge udruge i drugi dionici.

Strogo zaštićene vrste

Proglašavanje strogo zaštićenih vrsta

Strogo zaštićenim vrstama proglašavaju se zavičajne divlje vrste koje su ugrožene ili su usko rasprostranjeni endemi ili divlje vrste za koje je takav način zaštite propisan propisima Europske unije kojima se uređuje očuvanje divljih biljnih i životinjskih vrsta ili međunarodnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska stranka.

Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama

Očuvanje strogo zaštićenih vrsta

Stanje očuvanja divlje vrste predstavlja ukupnost utjecaja koji djeluju na tu vrstu, a koji bi mogli ugroziti njezinu dugoročnu rasprostranjenost i brojnost populacija unutar područja rasprostranjenosti. Stanje divlje vrste smatra se povoljnim kad podaci o dinamici populacije određene vrste ukazuju na to da će se ona dugoročno održati kao vijabilna sastavnica svog prirodnog staništa te kada postoji, a vjerojatno će i dalje postojati, dovoljno veliko stanište i prirodni areal u kojem će se populacije vrste dugoročno održati.

Očuvanje zavičajnih divljih vrsta osigurava se uspostavom ili održavanjem njihova povoljnog stanja u prirodi.

Izuzeća od zabranjenih radnji sa strogo zaštićenim vrstama

Za zavičajne divlje vrste čije je uzimanje iz prirode i održivo korištenje dopušteno temeljem propisa Europske unije kojima se uređuje očuvanje divljih biljnih i životinjskih vrsta ili međunarodnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska stranka ili temeljem stručne procjene Hrvatske agencije za okoliš i prirodu, za sve vrste ptica koje se prirodno pojavljuju na teritoriju Republike Hrvatske kao i za sve strogo zaštićene vrste, zabranjena je uporaba sredstava za hvatanje i/ili ubijanje koja mogu prouzročiti njihovo lokalno nestajanje ili značajan poremećaj njihovih populacija. Zabranjen je bilo kakav oblik hvatanja i/ili ubijanja takvih divljih životinja iz letjelica ili motornih vozila u pokretu, a kad su u pitanju ptice dodatno i hvatanje i/ili ubijanje iz motornih plovila pri brzini većoj od 5 km/h, odnosno 2,7 čv.

Zabranjeno je branje, rezanje, sječa, iskopavanje, sakupljanje ili uništavanje jedinki strogo zaštićenih biljaka, gljiva, lišajeva i algi iz prirode u njihovu prirodnom području rasprostranjenosti.

Zabranjeni su svi oblici namjernog hvatanja ili ubijanja strogo zaštićenih životinja iz prirode u njihovu prirodnom području rasprostranjenosti, kao i njihovo namjerno uznemiravanje, posebno u vrijeme razmnožavanja, podizanja mladih, hibernacije i migracije, namjerno uništavanje ili uzimanje jaja, namjerno uništavanje, oštećivanje ili uklanjanje njihovih razvojnih oblika, gnijezda ili legla, oštećivanje ili uništavanje područja njihova razmnožavanje ili odmaranja.

Također, zabranjeno je držanje, prijevoz, prodaja, razmjena te nuđenje na prodaju ili razmjenu živih ili mrtvih jedinki iz prirode strogo zaštićenih vrsta. Navedene zabrane odnose se i na sve ptice iz prirode koje se prirodno pojavljuju na teritoriju Republike Hrvatske.

Pod uvjetom da ne postoje druge pogodne mogućnosti te da odstupanje neće štetiti održavanju populacija strogo zaštićenih vrsta u povoljnom stanju očuvanja u njihovu prirodnom području rasprostranjenosti, Ministarstvo zaštite okoliša i energetike može dopustitiizuzeća od zabranjenih radnji sa strogo zaštićenim vrstama. Za ovakva izuzeća svaka pravna ili fizička osoba dužna je ishoditi dopuštenje Ministarstva podnošenjem zahtjeva na za to predviđenom obrascu.

Planovi upravljanja i akcijski planovi

Temeljem Zakona o zaštiti prirode ministar donosi planove upravljanja i akcijske planove u svrhu očuvanja strogo zaštićenih vrsta. Ovim dokumentima utvrđuje se postojeće stanje populacije i staništa, ugroženost, mehanizmi i kapaciteti za zaštitu vrste, ocjena provedbe plana, vizija, opći cilj i specifični ciljevi, detaljni akcijski plan, provedba, nadzor i revizija plana, kao i rokovi te provoditelji svih aktivnosti.

Plan upravljanja risom u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2010. do 2015.

Plan upravljanja vukom u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2010. do 2015.

Oporavilišta za divlje životinje

Oporavilište za divlje životinje je prostor u kojem privremeno ili trajno borave jedinke strogo zaštićenih zavičajnih vrsta životinja koje su nađene u prirodi iscrpljene, bolesne, ozlijeđene, ranjene ili otrovane, u svrhu liječenja i oporavka radi povratka u prirodu ili u svrhu repopulacije i/ili reintrodukcije, te zaplijenjene ili oduzete strogo zaštićene životinje, kao i životinje divljih vrsta zaplijenjene temeljem Zakona o prekograničnom prometu i trgovini divljim vrstama (NN 94/2013).

Svaka osoba dužna je putem obrasca za dojavu ili telefonski prijaviti Državnom zavodu za zaštitu prirode slučajno uhvaćene, ozlijeđene i/ili usmrćene strogo zaštićene životinje u roku od 24 sata od trenutka pronalaska (tel: 01/5502 900 ili info@dzzp.hr). U okviru svoga Sustava za dojavu i praćenje Državni zavod za zaštitu prirode priprema protokole za dojavu i djelovanje u slučaju pronalaska mrtvih, ozlijeđenih ili bolesnih strogo zaštićenih životinja za pojedine vrste ili skupine vrsta.

Ministarstvo je ovlastilo pet nevladinih udruga za zbrinjavanje, liječenje i skrb nađenih ozlijeđenih, iscrpljenih ili ranjenih, te zaplijenjenih i oduzetih zaštićenih životinja.

Udruga Sokolarski centar iz Šibenika skrbi o pticama grabljivicama

Grifon – Centar za zaštitu ptica grabljivica iz Senja skrbi o pticama iz potporodice strvinara

AWAP – Udruga za zaštitu divljih životinja iz Zagreba skrbi o pticama, gmazovima i malim sisavcima

Morski obrazovni centar (MOC) iz Pule skrbi o morskim kornjačama

Udruga za zaštitu životinja Ruščica iz Ruščice skrbi većinom o zaplijenjenim i oduzetim životinjama.

Sprječavanje nastanka štete od strogo zaštićenih životinja

Pravna i fizička osoba kojoj životinje strogo zaštićenih vrsta mogu uzrokovati direktnu imovinsku štetu (oštećenik), dužna je na primjeren način i na svoj trošak učiniti sve dopuštene radnje i zahvate kako bi spriječila nastanak štete, kao što su učinkovito ograđivanje ili ciljano čuvanje dobara i rastjerivanje. Ako nastanak štete nije moguće spriječiti na sličan način, oštećenik može od Ministarstva zaštite okoliša i energetike tražiti dopuštenje za provođenje zabranjenih radnji sa strogo zaštićenim životinjama iz prirode u njihovu prirodnom području rasprostranjenosti, kao što su namjerno hvatanje ili namjerno uznemiravanje.

 

Naknada štete koju nanesu strogo zaštićene životinje

Oštećenik ima pravo na naknadu štete u visini stvarne štete koju nanesu životinje strogo zaštićenih divljih vrsta ako je poduzeo radnje i zahvate kako bi spriječio nastanak štete. U tom slučaju dužan je najkasnije u roku od tri dana od dana nastanka štete, odnosno najkasnije u roku od 24 sata od dana nastanka štete koju prouzroče strogo zaštićene velike zvijeri na domaćim životinjama prijaviti nastanak štetnog događaja Ministarstvu zaštite okoliša i energetike ili ovlaštenom vještaku ministarstva koji sastavlja zapisnik o očevidu. Ako oštećenik uredno prijavi štetu, a vještak ne obavi očevid u roku od tri dana od primitka prijave, oštećenik može u daljnjem roku od petnaest dana odštetni zahtjev uputiti Ministarstvu. Oblik naknade i/ili iznos naknade štete utvrđuje se sporazumno između Ministarstva i oštećenika na temelju zapisnika, odštetnog cjenika i kriterija za izračun naknade štete. Tužba za naknadu štete može se podnijeti u roku od 60 dana od datuma donošenja odluke Ministarstva.

Pravilnik o postupku sprječavanja i nadoknade štete od životinja strogo zaštićenih divljih svojti

Popis stalnih vještaka ovlaštenih za utvrđivanje i procjenu štete koju nanesu strogo zaštićene životinje

Dodatni kriterij za utvrđivanje nadoknade štete

Odštetni cjenik

Zapisnik o očevidu štete od strogo zaštićenih vrsta na domaćim životinjama

Zapisnik o očevidu štete od strogo zaštićenih vrsta

 

Interventni tim za vuka i risa u Republici Hrvatskoj

Ministarstvo zaštite okoliša i prirode donijelo je Odluku o imenovanju Interventnog tima za vuka i risa u Republici Hrvatskoj. Interventni tim djeluje ovisno o hitnosti situacije. Hitne situacije mogu biti životinje u nevolji (uhvaćene u zamku, ranjene) te kod sumnje na bjesnoću (životinja po danu kod naselja, ne bježi ili čak napada ljude).

Manje hitne situacije mogu biti pojavljivanje problematičnih životinja koje učestalo uzrokuju štetu i zadržavaju se u blizini naselja te preuzimanje i zbrinjavanje tijela mrtvih vukova i risova.

Divlje vrste i njihovo korištenje

Uzimanje iz prirode i održivo korištenje zavičajnih divljih vrsta

Očuvanje zavičajnih divljih vrsta osigurava se uspostavom ili održavanjem njihovog povoljnog stanja u prirodi, stoga je zabranjeno istrijebiti zavičajnu divlju vrstu, smanjiti broj jedinki u pojedinoj populaciji zavičajne divlje vrste, smanjiti ili oštetiti njezino stanište ili pogoršati njezine životne uvjete do te mjere da se ugrozi čitava populacija.

Za korištenje zavičajnih divljih vrsta u svrhe prerade, trgovine i drugog prometa fizička ili pravna osoba dužna je ishoditi dopuštenje Ministarstva zaštite okoliša i energetike podnošenjem pisanog zahtjeva.

U zahtjevu je potrebno navesti točan naziv vrste (znanstveni i hrvatski), količine koje se namjeravaju sakupiti, područje sakupljanja, razdoblje obavljanja aktivnosti i namjenu sakupljanja.

Ministarstvo ne izdaje dopuštenja za korištenje zavičajnih divljih vrsta za osobne potrebe.

Održivo korištenje zavičajnih divljih vrsta regulirano je Zakonom o zaštiti prirode i pravilnicima koji uređuju uzimanje iz prirode i komercijalno korištenje:

  • samoniklih biljaka i njihovih dijelova,
  • samoniklih nadzemnih i podzemnih gljiva,
  • zavičajnih divljih vrsta puževa.

Nije dopušteno komercijalno korištenje vrsta koje se nalaze u kategoriji stroge zaštite, temeljem odredbi Pravilnika o strogo zaštićenim vrstama (NN 144/2013).

Ministarstvo izdaje dopuštenje za izuzimanje iz prirode i komercijalno korištenje zavičajnih divljih vrsta temeljem stručne podloge ili stručnog mišljenja Hrvatske agencije za okoliš i prirodu.

Pravilnik o sakupljanju zaštićenih samoniklih biljaka u svrhu prerade, trgovine i drugog prometa

Pravilnik o zaštiti gljiva (Fungi)

Pravilnik o zaštiti puževa (Gastropoda terrestria)

Stručna podloga za održivo korištenje zavičajne divlje vrste Helichrysum italicum 2015 (pdf)

Prekogranični promet i trgovina divljim vrstama

Zakon o prekograničnom prometu i trgovini divljim vrstama (NN 94/2013) uređuje postupanje u prekograničnom prometu i trgovini primjercima životinja i biljaka te njihovim dijelovima i derivatima u svrhu provedbe paketa uredbi Europske unije kojima se regulira prekogranični promet i trgovina divljim vrstama (tzv. EU Wildlife Trade uredbe Europske unije).

Sukladno navedenom Zakonu i Uredbi Vijeća (EZ) br. 338/97, za svako komercijalno korištenje (trgovinu) ili prekogranični promet živim primjercima, kao i dijelovima ili derivatima vrsta navedenih na prilozima Uredbe, potrebno je prethodno ishoditi potvrdu ili dopuštenje koja izdaje ovo Ministarstvo. Kako bi mogli utvrditi na kojem prilogu navedene uredbe i na kojem dodatku CITES konvencije se određena vrsta nalazi, možete koristiti ovu poveznicu: www.speciesplus.net

Prekogranični promet  je uvoz, izvoz, ponovni izvoz te unos s mora, primjeraka divljih vrsta i/ili njihovih dijelova ili derivata iz ili u treće zemlje (države koje nisu članice Europske unije) te se prije njegovog obavljanja trebaju ishoditi odgovarajuća CITES dopuštenja u državi izvoza i državi uvoza.

Trgovina podrazumijeva komercijalno korištenje, tj. svaku prodaju, nuđenje na prodaju i svaku radnju koja se opravdano može tumačiti kao takva, uključujući oglašavanje ili davanje povoda za oglašavanje prodaje i poziv na ponudu, iznajmljivanje, zamjena robe ili razmjena, premještanje i prijenos vlasništva primjeraka koji podliježu odredbama uredbi, unutar Europske unije, uključujući i unutar države članice:

  • za komercijalno korištenje, premještaj te dokazivanje zakonitog podrijetla primjeraka vrsta koje se nalaze u Prilogu A, unutar Europske unije izdaje se Europska potvrda,
  • za komercijalno korištenje primjeraka koji se nalaze u Prilogu B ne izdaje se nikakav dokument, ali je u svakom trenutku vlasnik dužan posjedovati dokaz o podrijetlu (račun, obrazac o podrijetlu od uzgajivača i sl.).

Obrasce za podnošenje zahtjeva iz ovoga područja možete pronaći ovdje.

Upravno postupanje temeljeno na odredbama EU Wildlife Trade uredbi u svim državama članicama Europske unije, a time i u Republici Hrvatskoj, odnosi se na:

  • primjerke životinjskih i biljnih vrsta navedenih u Prilozima A, B, C i D Uredbe Vijeća (EZ) br. 338/97 od 9. prosinca 1996. o zaštiti vrsta divlje faune i flore uređenjem trgovine njima čija se trgovina mora nadzirati i regulirati od strane nadležnih tijela svake države članice i
  • životinjske i biljne vrste navedene u Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2015/870 od 5. lipnja 2015. kojom se zabranjuje unošenje primjeraka određenih vrsta divlje faune i flore u Europsku uniju (a time i u Republiku Hrvatsku).

Korištenje i označavanje primjeraka strogo zaštićenih zavičajnih vrsta

Zakon o prekograničnom prometu i trgovini divljim vrstama (NN 94/2013) uređuje postupanje pri komercijalnom korištenju i izvozu primjeraka zavičajnih divljih vrsta (životinje, biljke, gljive i/ili alge), njihovih dijelova i derivata strogo zaštićenih temeljem Zakona o zaštiti prirode. Pravna i fizička osoba – obrtnik, odnosno osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost, koja namjerava komercijalno koristiti i/ili izvoziti žive ili mrtve primjerke strogo zaštićenih zavičajnih vrsta, a koje nisu navedene u Prilogu A Uredbe Vijeća (EZ) br. 338/97 od 9. prosinca 1996. o zaštiti vrsta divlje faune i flore uređenjem trgovine njima, te njihove dijelove ili derivate, kao i križance divljih vrsta čiji su jedan ili oba roditelja primjerci strogo zaštićenih zavičajnih vrsta, odnosno osoba koja namjerava premjestiti žive primjerke tih vrsta uzete iz prirode s lokacije navedene u dopuštenju izdanom temeljem Zakona o zaštiti prirode, dužna je prethodno ishoditi potvrdu Ministarstva (HR potvrda) podnošenjem zahtjeva na za to propisanom obrascu.

Uzgajivač, odnosno vlasnik matične jedinke ili uzgojene jedinke strogo zaštićene životinje iz skupine kralježnjaka dužan je osigurati označavanje te jedinke na sljedeći način:

  • živi kralježnjaci, osim ptica, moraju se označiti nepromjenjivim mikročipom s jedinstvenim kodom, a mikročip mora odgovarati normama HRN ISO 11784:2006 i HRN ISO 11785:2006,
  • ptice se moraju označiti zatvorenim nožnim prstenom koji mora biti bešavni, tj. izrađen u neprekinutom krugu, bez prekida i spoja, mora imati jedinstveni, trajno čitljiv i nepromjenjiv kod, mora biti takve veličine da ga je nemoguće skinuti s noge posve odrasle ptice, a stavlja se na nogu ptice prvih dana nakon izlijeganja i ne smije se ni na koji način mijenjati, mora biti komercijalno proizveden u svrhu označavanja ptica te mora biti veličine i izrade da ne škodi ptici, te da ga ptica ne može oštetiti. Dodatna pravila označavanja strogo zaštićenih vrsta, iznimke od propisanih načina označavanja, postupanje u slučaju uginuća, bijega ili drugog gubitka označene životinje, postupanje u slučaju oštećenja ili gubitka izvorne oznake propisuje se Pravilnikom o strogo zaštićenim vrstama (NN 144/2013). 

Stavljanje na tržište i uvođenje u prirodu stranih vrsta

Strana vrsta je vrsta koja prirodno nije obitavala u određenom ekosustavu nekoga područja, nego je u njega dospjela namjernim ili nenamjernim unošenjem. Zabranjeno je stavljanje na tržište Republike Hrvatske stranih vrsta i/ili njihovo uvođenje u prirodu na područje Republike Hrvatske i u ekosustave u kojima prirodno ne obitavaju. Iznimno, Ministarstvo zaštite okoliša i energetike može dopustiti ovakve aktivnosti ukoliko one ne predstavljaju opasnost za bioraznolikost, zdravlje ljudi i ako ne ugrožavaju obavljanje gospodarske djelatnosti, odnosno ukoliko se utvrdi da ne postoji ekološki rizik. Svaka pravna i fizička osoba koja namjerava staviti na tržište i/ili uvesti u prirodu Republike Hrvatske strane vrste dužna je ishoditi dopuštenje Ministarstva podnošenjem zahtjeva.

Uzgoj strogo zaštićenih zavičajnih divljih vrsta i/ili stranih divljih vrsta

Pravna i fizička osoba koja namjerava uzgajati strogo zaštićenu zavičajnu divlju vrstu i/ili stranu divlju vrstu dužna je ishoditi dopuštenje Ministarstva zaštite okoliša i energetike podnošenjem zahtjeva.

Ministarstvo izdaje dopuštenje za uzgoj strogo zaštićene zavičajne vrste ako u postupku izdavanja dopuštenja utvrdi zakonitost podrijetla matičnih jedinki i opravdanost uzgoja sa stajališta očuvanja vrste.

Ako u postupku izdavanja dopuštenja za uzgoj stranih vrsta Ministarstvo utvrdi da postoji ekološki rizik, zatražit će od podnositelja zahtjeva da dostavi studiju o procjeni utjecaja strane vrste na prirodu u roku koji ne može biti dulji od jedne godine. Studiju o procjeni utjecaja strane vrste na prirodu izrađuje ovlaštenik, a troškove izrade studije snosi podnositelj zahtjeva.

O podnesenom zahtjevu i studiji Ministarstvo informira javnost i provodi javnu raspravu. Na temelju stručnog mišljenja Hrvatske agencije za okoliš i prirodu i uzimajući u obzir mišljenje javnosti, Ministarstvo izdaje dopuštenje za uzgoj strane vrste ako utvrdi da ne postoji ekološki rizik.

Uzgajivač, odnosno vlasnik matične jedinke ili uzgojene jedinke strogo zaštićene životinje iz skupine kralježnjaka dužan je osigurati označavanje te jedinke na način propisan Zakonom o zaštiti prirode.

Ponovno uvođenje i repopulacija zavičajnih vrsta

Za ponovno uvođenje nestale zavičajne divlje vrste u prirodu ili za repopulaciju, pravna i fizička osoba dužna je ishoditi dopuštenje Ministarstva zaštite okoliša i energetike podnošenjem zahtjeva. Ako u postupku izdavanja dopuštenja Ministarstvo utvrdi da postoji ekološki rizik, zatražit će od podnositelja zahtjeva da dostavi studiju o procjeni utjecaja ponovnog uvođenja nestale zavičajne divlje vrste ili njezine repopulacije na prirodu u roku koji ne može biti dulji od jedne godine. Studiju o procjeni utjecaja ponovnog uvođenja nestale zavičajne divlje vrste ili njezine repopulacije na prirodu izrađuje ovlaštenik, a troškove izrade studije snosi podnositelj zahtjeva. O podnesenom zahtjevu i studiji Ministarstvo informira javnost i provodi javnu raspravu. Ministarstvo, na temelju stručnog mišljenja Hrvatske agencije za okoliš i prirodu i uz prethodnu suglasnost središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove poljoprivrede, morskog ribarstva, slatkovodnog ribarstva ili vodnog gospodarstva te uzimajući u obzir mišljenje javnosti, izdaje dopuštenje za ponovno uvođenje nestale zavičajne divlje vrste u prirodu ili za repopulaciju ako utvrdi da ne postoji ekološki rizik.

Invazivne strane vrste

Invazivne strane vrste su strane biljne i životinjske vrste, gljive ili mikroorganizami čije naseljavanje ili širenje ugrožava bioraznolikost (destabiliziraju ekosustav i okoliš u kojemu se pojave jer u njima nemaju prirodnih neprijatelja te istiskuju zavičajne vrste) ili zdravlje ljudi (mogu biti prijenosnici bolesti ili izravno uzrokovati zdravstvene probleme kao npr. peludne alergije) ili uzrokuju gospodarsku štetu (obraštaju riječne obale, nasipe i objekte infrastrukture, izazivaju gubitke u poljoprivredi npr. agresivni korovi na poljoprivrednim površinama koji smanjuju prinose). Negativan utjecaj invazivnih vrsta značajno se povećava s klimatskim promjenama, globalnim povećanjem mobilnosti, trgovine, turizma i drugih ljudskih aktivnosti.

U suzbijanju invazivnih stranih vrsta od posebne važnosti su preventivne mjere zaštite propisane Zakonom o zaštiti prirode, a one se odnose na zabranu stavljanja na tržište stranih vrsta, njihova uzgoja i uvođenja u prirodu na područje Republike Hrvatske i u ekološke sustave u kojima prirodno ne obitavaju. Ovakve aktivnosti moguće su temeljem dopuštenja Ministarstva zaštite okoliša i prirode i to samo u slučajevima kada je utvrđeno nepostojanje ekološkog rizika. Prihvatljivost uvođenja neke strane vrste ocjenjuje se na temelju studije o procjeni utjecaja strane vrste na prirodu. Način izrade i provođenja studije propisan je Pravilnikom o načinu izrade i provođenju studije o procjeni rizika uvođenja, ponovnog uvođenja i uzgoja divljih svojti (NN 35/08).

Osim prevencije, važno je utvrditi putove namjernog ili nenamjernog unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta u Republiku Hrvatsku kako bi se njima moglo učinkovito upravljati te uspostaviti nacionalni sustav praćenja, ranog uzbunjivanja, brzog reagiranja i iskorjenjivanja novonaseljenih invazivnih stranih vrsta. Na taj se način unaprijed mogu spriječiti visoki troškovi iskorjenjivanja široko rasprostranjenih invazivnih vrsta, za koje je u pojedinim slučajevima i nemoguće efikasno djelovanje. Primjeri invazivnih stranih vrsta u Hrvatskoj su širenje biljnih vrsta ambrozije (Ambrosia artemisiifolia) i čivitnjače (Amorpha fruticosa), zelenih algi roda Caulerpa u Jadranu, ribe Gambusia affinis u vodama stajaćicama, problemi koje uzrokuje strana divljač unesena na otoke i mnogi drugi. Više informacija možete pronaći na Portalu o invazivnim vrstama u Republici Hrvatskoj

Mreža istočne i južne Europe o invazivnim stranim vrstama (ESENIAS)

Europska agencija za okoliš (European Environment Agency – EEA) i Europska informacijska i promatračka mreža za okoliš (European Environment Information and Observation Network – EIONET) uspostavile su regionalnu mrežu pod imenom Mreža istočne i južne Europe o invazivnim stranim vrstama (East and South European Network for Invasive Alien Species – ESENIAS). Ove aktivnosti provodile su se u kontekstu razvoja „EU strategije za borbu protiv invazivnih stranih vrsta“.

ESENIAS je mreža u kojoj sudjeluju predstavnici Albanije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Crne Gore, Grčke, Hrvatske, Italije, Kosova, Mađarske (pozvana zemlja), Makedonije, Rumunjske, Slovenije (pozvana zemlja), Srbije i Turske, s ciljem razvijanja i unaprjeđenja regionalne suradnje i aktivnosti po pitanju razmjene informacija o problematici invazivnih stranih vrsta, uspostavljanja baze podataka o invazivnim stranim vrstama istočne i južne Europe, pregleda nacionalnog zakonodavstva i aktualnih projekata, povezivanja institucija, znanstvenika i stručnjaka iz regije koji se bave ovim područjem.

Više podataka možete pronaći na portalu ESENIAS

Genetska raznolikost

O genetskoj raznolikosti

Osebujnost i bogatstvo biološke raznolikosti potiču iz bogate lepeze genetske raznolikosti i bogatstva genetskih resursa. Genetska raznolikost je sveukupnost gena svih živih organizama te njihova raznolikost između jedinki, populacija, vrsta i viših taksonomskih kategorija. Očuvanje genetske raznolikosti je neophodan preduvjet u održanju i očuvanju biološke raznolikosti nekog prostora kao i pojedinačnih vrsta i podvrsta biljnog i životinjskog svijeta.

U prirodi, vrijednost svakog genoma je jedinstvena i neprocjenjiva, pa tako gubitak pojedine vrste, podvrste ili njena modifikacija nije samo nenadoknadivi gubitak određene vrste već ujedno može značiti i trajan gubitak biološke ravnoteže unutar nekog staništa, gubitak važne karike u hranidbenom lancu pojedinih vrsta i slično.

Genetski resursi obično se svrstavaju u tri široke kategorije: biljni, životinjski i mikrobiološki genetski resursi. Oni su od temeljne važnosti za mnoga područja znanstvenih istraživanja, na području poljoprivrede (npr. u oplemenjivanju biljaka), hortikulture, botanike, botaničke medicine i za sve veći broj industrijskih sektora, uključujući farmaceutsku, prehrambenu i kozmetičku industriju. Ovi sektori već su iskoristili širok raspon primjene genetskih resursa, a neki od njih napravili su znatne investicije u biološka istraživanja u svrhu otkrivanja mogućih novih primjena genetskog materijala. Jedan od dobro poznatih primjera primjene genetskih resursa je uporaba ljekovitih biljaka iz Južne Afrike, npr. Aspalathus linearis (Rooibos) i Cyclopia Intermedia (Honeybush) koje se koriste za pripremu čajeva u svrhu jačanja imuniteta organizma, a njihovi derivati i ekstrakti koriste se u kozmetičke svrhe, Jedan od slabije poznatih primjera primjene genetskih resursa odnosi se na širok spektar mikroba za pročišćavanje, konzumiranje i uništavanje otpada pa je tako poznato da nekoliko različitih vrsta gljiva iz amazonskih šuma npr. na području Ekvadora, a posebno ona pod imenom Pestalotiopsis microspora može razgraditi plastiku, poliuretan. Raspon primjene genetskih resursa je neograničen i potpuno nepredvidljiv, te još uvijek nedovoljno istražen pa predstavlja veliki izazov znanstvenicima i ostalim zainteresiranim stranama.

Poznato je da gubitak vrsta umanjuje genetsku raznolikost u biljnom i životinjskom svijetu, ugrožava sigurnost opskrbe čovječanstva hranom, te sposobnost ekosustava da obavlja osnovne funkcije o kojima ovise ljudski životi (održavanje vitalnosti vodenih ekosustava, pristup pitkoj vodi, sprečavanje erozije tla, ublažavanje posljedica globalnog zatopljenja i utjecaja ostalih klimatskih promjena). Stoga je svijest o potrebi očuvanja genetske raznolikosti kao osnovnog preduvjeta bioraznolikosti sve više prisutna, kako na globalnoj razini, tako i na razini država u svrhu očuvanja njihovih vlastitih genetskih resursa.

Predmet aktivnosti bioloških istraživanja i bogati genetski resursi upravo se nalaze u zemljama koje posjeduju najbogatiju biološku raznolikost na planeti i pripadaju grupi tzv. mega-bioraznolikih zemalja svijeta koje su uglavnom smještene u Latinskoj Americi, jugoistočnoj Aziji, Oceaniji i Africi. Činjenica je da se korisnici genetskih resursa uglavnom nalaze u razvijenom svijetu, dok se izvori genetskih resursa i genetskog materijala, kao i pružatelji usluga i vlasnici bogatih genetskih resursa nalaze u zemljama u razvoju.

Europa je povijesno važan korisnik genetskih resursa kako za bazična istraživanja tako i za istraživanja u svrhu razvoja novih proizvoda i procesa. Europa je također i pružatelj tih resursa, izvor bogate bioraznolikosti naročito na području Mediterana, te sjedište velikog broja ex situ kolekcija, uključujući i poljoprivredne zbirke, zbirke mikrobnih kultura, zoološke i botaničke vrtove. Ove zbirke imaju visok potencijal za očuvanje genetskog materijala i resursa te genetske raznolikosti jer često sadrže rijetke i ugrožene vrste.

Republika Hrvatska uslijed svog specifičnoga geografskoga položaja obiluje bogatstvom i raznolikošću kopnenih, morskih i podzemnih staništa, a posebna prednost je bogatstvo vrsta i podvrsta sa znatnim brojem endema. Tematika genetske raznolikosti je već duži niz godina obuhvaćena Zakonom o zaštiti prirode. Trenutno, Zakon o zaštiti prirode (Narodne novine, broj 80/2013) regulira pristup i prikupljanje genetskog materijala divljih vrsta biljaka i životinja iz prirode te način njihove uporabe ovisno da li se radi o korištenju genetskog materijala u znanstveno-akademske ili komercijalne svrhe.  

Već duži niz godina na globalnom nivou nastoje se uskladiti različiti interesi korisnika i vlasnika odnosno pružatelja genetskog materijala i to tako da se na pošten i pravedan način raspodijele dobiti od uporabe genetskih resursa. Raspodjela dobiti od uporabe genetskih resursa posebno je važna za uporabu genetskog materijala u komercijalne svrhe, odnosno za istraživanja i razvoj novih proizvoda i procesa gdje su za korisnika prisutni veliki materijalni dobici. Stoga je 2010. godine usvojen Protokol iz Nagoye o pristupu genetskim resursima te poštenoj i pravičnoj podjeli dobiti koja proizlazi iz njihova korištenja uz Konvenciju o biološkoj raznolikosti, kojim se nastoji zajednici, državi ili instituciji koja je odobrila pristup svojim genetskim resursima omogućiti neka vrsta nagrade u obliku novčanih ili nenovčanih dobiti. Intencija međunarodne zajednice je da se tako dobiveni novčani dobitci opet usmjere na očuvanje bioraznolikosti i održivo korištenje njezinih sastavnica.    

Genetska raznolikost i povezane teme: Nacionalni portal biološke sigurnosti

Pristup i korištenje genetskog materijala zavičajnih divljih vrsta

Republika Hrvatska uslijed svog specifičnoga geografskoga položaja obiluje bogatstvom i raznolikošću kopnenih, morskih i podzemnih staništa, a posebna prednost je bogatstvo vrsta i podvrsta sa znatnim brojem endema, što ju čini bogatim in-situ izvorom genetskog materijala.

U svrhu daljnjeg očuvanja genetske i bioraznolikosti zavičajnih divljih vrsta na svom području, Republika Hrvatska je Zakonom o zaštiti prirode (Narodne novine, broj 80/2013) obuhvatila odredbe o pristupu i korištenju genetskog materijala zavičajnih divljih vrsta biljaka i životinja, pa tako poglavlje IV., dio 7. Zakona o zaštiti prirode čine odredbe koje se odnose na očuvanje genetske raznolikosti (članci 88. – 98.)

Navedeni članci utvrđuju način ishođenja dopuštenja za pristup i korištenje genetskog materijala divljih vrsta u prirodi (in-situ), elemente zahtjeva za izdavanje dopuštenja, elemente dopuštenja za pristup i korištenje genetskog materijala divljih vrsta, uvjete za pristup i korištenje genetskog materijala strogo zaštićenih vrsta biljaka i životinja, mogućnost i uvjete prijenosa genetskog materijala trećim osobama, mogućnost sklapanja ugovora između korisnika i Ministarstva kojim se utvrđuju uvjeti za korištenje genetskog materijala i uvjeti pravedne raspodjele koristi od njihove uporabe, način pristupa i korištenje genetskog materijala zavičajnih divljih vrsta iz ex-situ izvora (banke gena, zbirke prirodoslovnih muzeja, botanički vrtovi, herbariji i zoološki vrtovi) te način vođenja evidencije o izdanim dopuštenjima i sklopljenim ugovorima.

Važno je istaknuti da se uvjeti korištenja genetskog materijala zavičajnih divljih vrsta biljaka i životinja razlikuju, ovisno o tome da li se radi o njihovom korištenju u komercijalne ili ne-komercijalne svrhe, odnosno u svrhe akademskih i znanstvenih istraživanja što se nastoji poticati. Uvjeti korištenja genetskog materijala u komercijalne svrhe kao npr. za potrebe razvoja novih proizvoda i procesa u okviru sektora biotehnologije, hortikulture, oplemenjivanje sjemenja poljoprivrednih kultura, botaničke medicine te farmaceutske, prehrambene i kozmetičke industrije su nešto drugačiji, odnosno trebaju obuhvaćati i zajednički dogovorene uvjete oko ravnopravne raspodjele dobiti od njihove uporabe.      

Sadržaj navedenih članaka Zakona o zaštiti prirode pripremljen je u skladu s odredbama i smjernicama sljedećih međunarodnih dokumenata i/ili sporazuma:

  • Konvencije o biološkoj raznolikosti (članak 15. stavak 2. i 7.),
  • Protokola iz Nagoye o pristupu genetskim resursima te poštenoj i pravičnoj podjeli dobiti koja proizlazi iz njihova korištenja koji je usvojen 2010. godine na konferenciji stranaka Konvencije i koji stupa na snagu 12. listopada 2014. godine, te
  • Bonskih smjernica (Bonn Guidelines) koje su pravno neobvezujuće, ali pomažu zemljama da uspostave vlastiti zakonodavni okvir u skladu s člankom 15. Konvencije.

Na razini Europske unije donosena je nova Uredba koja primarno uređuje pitanje pridržavanja obveza od strane korisnika genetskih resursa. Radi se o Uredbi Europskog parlamenta i Vijeća o mjerama usklađivanja za korisnike koje proizlaze iz Protokola iz Nagoye o pristupu genetskim izvorima te poštenoj i pravičnoj podjeli dobiti  koja proizlazi iz njihova korištenja u Uniji koja će biti direktno primjenjiva u Republici Hrvatskoj.

Zakon o zaštiti prirode (NN 80/2013)

Tekst Konvencije o biološkoj raznolikosti, članak 15. o pristupu genetskim resursima:

(Članak 15. Konvencije, stavak 2. upućuje stranke da kreiraju uvjete koji omogućuju pristup genetskim resursima u svrhu njihovog značajnog korištenja za potrebe zaštite prirode, a stavak 7. upućuje stranke da poduzmu mjere u cilju postizanja poštene i ravnopravne raspodjele koristi i rezultata istraživanja od komercijalne i druge uporabe genetskih resursa.)  

Tekst dokumenta smjernica iz Bona (Bonn Guidelines)

Tekst Protokola iz Nagoye o pristupu genetskim resursima te poštenoj i pravičnoj podjeli dobiti koja proizlazi iz njihova korištenja

Tekst Uredbe EU br. 511/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. godine o mjerama usklađivanja za korisnike Protokola iz Nagoye o pristupu genetskim resursima te poštenoj i pravičnoj podjeli dobiti koja proizlazi iz njihova korištenja u Uniji.

Kartagenski protokol

Protokol o biološkoj sigurnosti uz Konvenciju o biološkoj raznolikosti (Kartagenski protokol) je međunarodni pravno-obvezujući instrument koji doprinosi osiguranju odgovarajuće razine zaštite na polju sigurnog prijenosa, rukovanja i uporabe modificiranih živih organizama (LMO), odnosno genetski modificiranih organizama (GMO) koji proizlaze iz suvremene biotehnologije i koji mogu imati negativan učinak na očuvanje i održivu uporabu biološke raznolikosti, vodeći također računa o opasnostima po ljudsko zdravlje. Ovaj Protokol posebno težište stavlja na prekogranični prijenos modificiranih živih organizama (LMO) odnosno genetski modificiranih organizama (GMO).

Republika Hrvatska ratificirala je Kartagenski protokol 29. kolovoza 2002. godine i postala strankom Protokola 11. rujna 2003. godine. Protokol je dogovoren u okviru UN Konvencije o biološkoj raznolikosti.

Tekst protokola na engleskom i hrvatskom jeziku dostupan je u Zakonu o potvrđivanju Protokola o biološkoj sigurnosti (Kartagenski protokol) uz Konvenciju o biološkoj raznolikosti (NN - Međunarodni ugovori 7/2002).

Nacionalni portal biološke sigurnosti Republike Hrvatske

U listopadu 2012. godine na šestoj Konferenciji stranaka Protokola o biološkoj sigurnosti uz Konvenciju o biološkoj raznolikosti (Kartagenskog protokola), Republika Hrvatska predstavila je svoj nacionalni portal biološke sigurnosti. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode kao središnje tijelo državne uprave odgovorno za provedbu UN Konvencije o biološkoj raznolikosti i Kartagenskog protokola, pripremilo je strukturu i sadržaje portala na hrvatskom i engleskom jeziku. Portal sadrži informacije u okviru Mehanizma za razmjenu informacija o biološkoj sigurnosti (tzv. BCH) kao što su informacije o nacionalnom zakonodavstvu, nadležnim tijelima, nacionalnim kontakt osobama ili stručnjacima biološke sigurnosti. Također, portal služi i kao platforma za pružanje ostalih korisnih informacija na temu genetski modificiranih organizama, biotehnologije i biološke sigurnosti namijenjenih široj javnosti, nadležnim tijelima, znanstvenicima i stručnjacima te nevladinim udrugama.

Uspostavom portala na jednom mjestu moguće je pronaći korisne informacije i različite teme iz područja primjene genetski modificiranih organizama čime se doprinosi jačanju svijesti javnosti o kompleksnosti problematike biološke sigurnosti te poticanju sudjelovanja javnosti u postupcima odlučivanja na nacionalnoj razini.

U konačnici, ovaj portal omogućava lakše praćenje provedbe odredbi Kartagenskog protokola na nacionalnoj razini te doprinosi razmjeni i protoku informacija o biološkoj sigurnosti između različitih dionika u Republici Hrvatskoj.

Nacionalni portal biološke sigurnosti

Namjeno uvođenje GMO-a u okoliš

Uporaba genetski modificiranih organizama (GMO-a) obuhvaća nekoliko različitih načina njihovog korištenja. To su ograničena uporaba GMO-a u zatvorenim sustavima/laboratorijima gdje se između ostalog koriste i GM mikroorganizmi, uporaba GMO-a za hranu, hranu za životinje i preradu te namjerno uvođenje GMO-a u okoliš. Uvođenje GMO-a u okoliš može se odnositi na uvođenje GMO-a u okoliš u eksperimentalne svrhe (uspostava pokusnih polja) ili na uzgoj i kultivaciju GMO-a (npr. kultivacija genetski modificiranog kukuruza ili krumpira, sadnja genetski modificiranog cvijeća u hortikulturi, uvođenje u prirodu genetski modificiranih riba ili komaraca).

Ministarstvo zaštite okoliša i prirode odgovorno je za namjerno uvođenje GMO-a u okoliš, odnosno za postupke izdavanja dopuštenja i koordinaciju aktivnosti koje slijede po zaprimanju takvih zahtjeva. U takvim slučajevima, Ministarstvo postupa u skladu s odredbama Zakona o genetski modificiranim organizmima (Narodne novine, broj 70/2005, 137/2009, 28/2013 i 47/2014) i posebnih propisa donesenih temeljem tog Zakona te donosi odluke na temelju stručnog mišljenja Odbora za uvođenje GMO-a u okoliš, mišljenja ostalih tijela državne uprave i šire javnosti, uzimajući pri tome u obzir načelo predostrožnosti.

Propisi:

Provedbeni propisi koji uređuju pitanje namjernog uvođenja GMO-a u okoliš:

  • Pravilnik o sadržaju i načinu provedbe plana mjera za otklanjanje nekontroliranog širenja genetski modificiranih organizama u okoliš (NN 5/2007)
  • Pravilnik o sadržaju i načinu podnošenja prijave za namjerno uvođenje genetski modificiranih organizama u okoliš (NN 64/2007)
  • Pravilnik o procjeni rizika za namjerno uvođenje genetski modificiranih organizama u okoliš (NN 136/2006)
  • Popis pravnih osoba koje imaju ovlaštenje za obavljanje stručnih poslova izrade procjene rizika u svrhu uvođenja genetski modificiranih organizama u okoliš (NN 133/2010)

Ekološka mreža Natura 2000

Ekološka mreža Natura 2000 u Republici Hrvatskoj

Natura 2000 je ekološka mreža Europske unije koju čine najznačajnija područja za očuvanje vrsta i stanišnih tipova.

Uredbom o ekološkoj mreži (NN 124/13 i 105/15) utvrđena je ekološka mreža Republike Hrvatske koja se ujedno smatra i područjima Natura 2000. Ekološka mreža Republike Hrvatske obuhvaća 36,73% kopnenog teritorija i 15,42% obalnog mora.

Ekološku mrežu čine:

  • područja značajna za očuvanje i ostvarivanje povoljnog stanja divljih vrsta ptica od interesa za Europsku uniju, kao i njihovih staništa te područja značajna za očuvanje migratornih vrsta ptica, a osobito močvarna područja od međunarodne važnosti (Područja očuvanja značajna za ptice - POP), koja su sastavni dio Priloga III. Dijela 1. Uredbe, i
  • područja značajna za očuvanje i ostvarivanje povoljnog stanja drugih divljih vrsta i njihovih staništa, kao i prirodnih stanišnih tipova od interesa za Europsku uniju (Područja očuvanja značajna za vrste i stanišne tipove - POVS), koja su sastavni dio Priloga III. Dijela 2. Uredbe. 

Detaljni podaci o područjima ekološke mreže, uključujući i podatke o granicama područja, dostupni su putem web portala Informacijskog sustava zaštite prirode (Bioportal).

 

Ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu

Očuvanje područja ekološke mreže osigurava se uz provođenje postupka ocjene prihvatljivosti i učinkovitim upravljanjem područjem ekološke mreže.

Ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu je postupak kojim se ocjenjuje utjecaj plana, programa ili zahvata, samog i s drugim planovima, programima ili zahvatima, na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže.

Ocjena prihvatljivosti provodi se za plan, program ili zahvat, odnosno dijelove plana, programa ili zahvata koji sam ili s drugim planovima, programima ili zahvatima može imati značajan negativan utjecaj na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže.Ocjena prihvatljivosti provodi se i za strategije za koje je posebnim propisom propisana obveza strateške procjene.

Ocjena prihvatljivosti sastoji se od:

  • prethodne ocjene prihvatljivosti (Prethodna ocjena);
  • glavne ocjene prihvatljivosti (Glavna ocjena);
  • utvrđivanja prevladavajućeg javnog interesa i odobravanja zahvata uz kompenzacijske uvjete.

Ocjena prihvatljivosti za strategije, planove, programe i zahvate provodi se u skladu s odredbama članaka 24. do 51. Zakona o zaštiti prirode (NN 80/2013).

O tijeku i ishodu postupka Ocjene prihvatljivosti čija je provedba u nadležnosti ovoga Ministarstva javnost i zainteresirana javnost obavještava se putem internetske stranice Ministarstva.

Postupci Glavne ocjene u nadležnosti Ministarstva

Nastavak vodoistražnih radova na području Korenice - istražno bušenje

Sunčana elektrana Orlec Trinklet - istok

Vjetroelektrana Mideno brdo

Izgradnja nasipa Kupe, obaloutvrde, zaštitnog zida i objekata sustava odvodnje zaobalja unutar trase nasipa, na lijevoj obali Kupe od naselja Selce do Rečice

Zaštita obala rijeke Zrmanje na području Šibensko-kninske i Zadarske županije

Turističko naselje u uvali Livka s lukom nautičkog turizma (otok Šolta)

Uređenje vodnog puta rijeke Dunav kod Sotina na području Vukovarsko-srijemske županije

Dovodni melioracijski kanal za navodnjavanje Biđ - bosutskog polja, 7. faza - dionica spoja s rijekom Savom na području Brodsko-posavske županije

Hidroelektrana Ombla

Izgradnja aerodroma Rab

Sanacija mosta Plitvice na LC 59 135 Poljanak - Plitvica Selo

Izvanredno održavanje državne ceste DC117 (Komiža-Vis), dionica: odvojak za Rukavac - Vis

Most kopno - poluotok Pelješac s pristupnim cestama

Razvoj turističke infrastrukture na području općine Lipovljani - Modernizacija prometnice L33138 i dijela Ž3215, modernizacija prometnice od Ž3215 do ribnjaka, modernizacija prometnice L33139

Sanacija eksploatacijskog polja gipsa 'Slane stine - Karakašica' - promjena sanacijskog materijala s ocjenom drugih pogodnih mogućnosti

Izgradnja lučice Crkvine u Parku prirode Vransko jezero

Uklanjanje viška riječnog nanosa u svrhu održavanja vodnog režima i plovnosti rijeke Save od rkm 310,0 do rkm 615,0 na području Sisačko-moslavačke i Brodsko-posavske županije

Uklanjanje viška riječnog nanosa u svrhu održavanja vodnog režima i plovnosti rijeke Drave

Retencija Drežničko polje u Karlovačkoj županiji

Regionalni vodoopskrbni sustav Zagrebačke županije - Zagreb istok

Autocesta A5: granica R. Mađarske (GP Branjin Vrh)-Beli Manastir-Osijek-granica BiH (GP Svilaj), dionica: Beli Manastir-Osijek i dionica: granica R. Mađarske-Beli Manastir

Brza cesta: Granica Republike Mađarske - Virovitica - Okučani - granica BiH, dionica: Okučani - granica BiH

Sustav obrane od poplava srednjeg Posavlja - dio čvora Brodarci - čvor Brodarci - 1. faza - MHE Brodarci, Grad Karlovac

Postupci Glavne ocjene u nadležnosti županijskih upravnih tijela odnosno Grada Zagreba

Zaštita naselja Gradac i grada Pleternice od velikih voda rijeke Orljave- 2. etapa: izgradnja obaloutvrde na desnoj obali rijeke Orljave od stacionaže 35+650.22 do 35+900.22

Ekološka revitalizacija područja starog korita rijeke Vuke – Antinski serpentin

Održavanje korita rijeke Dretulje na području Općine Plaški

Obnova desnog nasipa rijeke Save s obaloutvrdama - dionica Drnek - Suša

Lječilišno-turistički kompleks 'Meline' u zaljevu Soline, otok Krk

Postupci utvrđivanja prevladavajućeg javnog interesa

Postupci prethodne ocjene 2017.

Postupci prethodne ocjene 2016.

Postupci prethodne ocjene 2015.

Postupci prethodne ocjene 2014.

Postupci prethodne ocjene 2013.

Zaštićena područja

O zaštićenim područjima

'More, morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnoga, povijesnoga, gospodarskog i ekološkog značenja, za koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, imaju njezinu osobitu zaštitu.' (Ustav Republike Hrvatske, čl. 52.).

Zaštićena područja svojom ljepotom, bogatstvom i raznolikošću predstavljaju temeljnu vrijednost i jedno od najznačajnijih prirodnih dobara Republike Hrvatske. Zbog specifičnog geografskog položaja gdje se isprepliću panonski, dinarski, mediteranski i predalpski biogeografski utjecaji, Hrvatska je izrazito bogata u smislu krajobrazne i biološke raznolikosti. Zakonom o zaštiti prirode zaštićeno je 420 područja na ukupno 7502,66 km2 što čini 8,56 % ukupnog teritorija Republike Hrvatske.

Temeljem Zakona o zaštiti prirode u Republici Hrvatskoj postoji 9 kategorija zaštite. To su: strogi rezervat, nacionalni park, posebni rezervat, park prirode, regionalni park, spomenik prirode, značajni krajobraz, park-šuma te spomenik parkovne arhitekture.

Zaštićenim područjima upravljaju javne ustanove koje obavljaju djelatnost zaštite, održavanja i promicanja zaštićenog područja u cilju zaštite i očuvanja izvornosti prirode, osiguravanja neometanog odvijanja prirodnih procesa i održivog korištenja prirodnih dobara, nadziru provođenje uvjeta i mjera zaštite prirode na području kojim upravljaju te sudjeluju u prikupljanju podataka u svrhu praćenja stanja očuvanosti prirode (monitoring).

Svakim nacionalnim parkom i parkom prirode upravlja zasebna javna ustanova koju je osnovala Vlada Republike Hrvatske. Ostalim kategorijama zaštite upravljaju javne ustanove koje osniva ili su osnovane od strane predstavničkog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave a osnivačka prava nad njima predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave može prenijeti na jedinicu lokalne samouprave na čijem teritoriju je zaštićeno područje.

Upravljanje zaštićenim područjima provodi se planom upravljanja koji se donosi na razdoblje od deset godina kroz godišnji program zaštite, održavanja, očuvanja, promicanja i korištenja. Plan upravljanja određuje ciljeve upravljanja, aktivnosti za postizanje ciljeva upravljanja i pokazatelje učinkovitosti upravljanja.

Za područja zaštićena u kategoriji strogog rezervata, nacionalnog parka, posebnog rezervata i parka prirode, Pravilnikom o zaštiti i očuvanju propisuju se uvjeti i mjere zaštite, očuvanja, unapređenja i korištenja zaštićenog područja s upravnim mjerama. Za ostale kategorije zaštite može se donijeti Odluka o mjerama zaštite, očuvanja, unapređenja i korištenja zaštićenog područja.

Osim navedenog, organizacija prostora, način korištenja, uređenja i zaštite prostora u nacionalnom parku i parku prirode uređuje se prostornim planom područja posebnih obilježja.

Zahvaljujući svojoj vrijednosti i posebnosti pojedini parkovi uvršteni su na popise međunarodno vrijednih područja, pa se tako Nacionalni park Plitvička jezera nalazi na UNESCO-vom Popisu svjetske prirodne baštine. Park prirode Velebit, na čijem području su i Nacionalni parkovi Paklenica i Sjeverni Velebit, uvršten je na Popis rezervata biosfere u sklopu UNESCO-vog znanstvenog programa 'Čovjek i biosfera' - MAB. Parkovi prirode Kopački rit, Lonjsko polje i Vransko jezero su na Popisu močvarnih područja od međunarodnog značaja Konvencije o močvarama od međunarodnog značaja naročito kao staništa ptica močvarica (RAMSAR). Istovremeno su zbog bogatstva ptičjeg svijeta uvršteni i na Popis važnih ornitoloških područja Europe (IBA).

Strogi rezervati

Strogi rezervat je područje kopna i/ili mora s neizmijenjenom ili neznatno izmijenjenom sveukupnom prirodom, a namijenjen je isključivo očuvanju izvorne prirode. U strogom rezervatu zabranjene su gospodarske i druge djelatnosti ali se može dopustiti posjećivanje istraživanje i praćenje stanja prirode.

Dva su stroga rezervata: Bijele i Samarske stijene te Hajdučki i Rožanski kukovi.

Posebni rezervati

Posebni rezervat je područje kopna i/ili mora od osobitog značenja zbog jedinstvenih, rijetkih ili reprezentativnih prirodnih vrijednosti, ili je ugroženo stanište ili stanište ugrožene divlje vrste, a prvenstveno je namijenjen očuvanju tih vrijednosti. U njemu nisu dopušteni zahvati i djelatnosti koje mogu narušiti svojstva zbog kojih je proglašen. Dopušteni su zahvati i djelatnosti kojima se održavaju ili poboljšavaju uvjeti važni za očuvanje svojstava zbog kojih je proglašen rezervatom.

Trenutno je zaštićeno 78 posebnih rezervata, od čega su 36 rezervata šumske vegetacije, 22 ornitološka, 9 botanička, 2 zoološka, 2 rezervata u moru – ihtiološki i ihtiološko-ornitološki i po jedan paleontološki, geografsko-botanički te botaničko-zoološki rezervat.

Nacionalni parkovi

Nacionalni parkovi su prostrana, pretežno neizmijenjena područja kopna i/ili mora iznimnih i višestrukih prirodnih vrijednosti koja obuhvaćaju jedan ili više sačuvanih ili neznatno izmijenjenih ekosustava. Namijenjeni su očuvanju izvornih prirodnih i krajobraznih vrijednosti, a imaju znanstvenu, kulturnu, odgojno-obrazovnu te rekreativnu namjenu. U nacionalnom parku su dopušteni zahvati i djelatnosti kojima se na ugrožava izvornost prirode, a zabranjena je gospodarska uporaba prirodnih dobara. 

U Republici Hrvatskoj zaštićeno je 8 nacionalnih parkova.

Nacionalni park Brijuni

Nacionalni park Brijuni obuhvaća otočnu skupinu od 14 otoka i otočića. Nalazi se uz jugozapadnu istarsku obalu, a ističe se posebnim klimatskim, pejzažnim i kulturno-povijesnim osobitostima. Otoke dijelom prekrivaju bujne šume hrasta crnike, koje su krajem 19. stoljeća krčene radi oblikovanja perivoja u to vrijeme čuvenog ljetovališta. Područje parka naseljavaju brojne autohtone životinje, među kojima su najbrojnije ptice. Na otoku Velikom Brijunu nalazi se jedno od najstarijih stabala masline na Sredozemlju, zasađeno još u IV stoljeću koje i danas daje plod, a kao svjedok davne prošlosti privlači mnoge posjetitelje. Akvatorij Brijuna, koji čini gotovo 80% površine parka, zadržao je svoju izvornu ljepotu i vrijednost te je stanište brojnih morskih vrsta tipičnih za životne zajednice sjevernog Jadrana. Na području parka evidentirano je stotinjak lokaliteta i objekata arheoloških i kulturno-povijesnih vrijednosti. Važno je spomenuti i otiske stopala dinosaura Igvanodona na rtu Ploče i poluotoku Barbanu koji svjedoče o životu ovih gmazova i na našim prostorima.

Nacionalni park Krka

U vapnenačku zaravan, između gradova Knina i Skradina, duboko usječeno nalazi se korito rijeke Krke. Ovaj prirodni i krški fenomen u svom toku gradi sedam sedrenih slapova: Bilušića buk, Brljan, Manojlovački slap, Rošnjak, Miljacka slap, Roški slap i Skradinski buk, najviše slapište u Sredozemlju (46m). Odlikuje se osebujnim i bogatim biljnim svijetom - 860 različitih biljnih vrsta. Na području parka zabilježena je i 221 vrsta ptica. Neke vrste ovdje borave samo za vrijeme proljetnih i jesenskih seoba, zbog čega je ovo zaštićeno područje uvršteno u ornitološki važna područja Europe. Područje parka obiluje tragovima drevne naseljenosti, te brojnim kulturno-povijesnim spomenicima.

Nacionalni park Kornati

Kornatsko otočje karakterizira zanimljiva geomorfologija, velika razvedenost obala te raznolike životne zajednice. Obuhvaća skupinu od ukupno 89 otoka, otočića i hridi. Krš tipičan za cijelu jadransku obalu koji je i ovdje prisutan sastoji se od surovog kopna s jedne strane i iznimno raznovrsnog podmorja s druge strane. Otoci su uglavnom pokriveni vegetacijom kamenjarskih pašnjaka; međusobno odijeljenih suhozidima a čine ih travnjačke zajednice karakteristične za suha područja. Više od tri četvrtine površine parka pripada moru, čije je podmorje zbog raznovrsnog i bogatog podmorskog svijeta najvažnije obilježje ovog zaštićenog područja. Povijest naseljavanja Kornatskog otočja seže daleko u prošlost pa od neolita do danas možemo pratiti civilizacijski razvitak na ovim prostorima.

Nacionalni park Mljet

Nacionalni park Mljet nalazi se na zapadnom dijelu istoimenog otoka. Autohtone šume hrasta crnike i šume alepskog bora prekrivaju više od 90% površine parka dajući mu posebnu biološku i krajobraznu vrijednost stoga se otok Mljet često naziva i 'zeleni otok'. Uz brojne uvale, zaljeve i otočiće, park je poznat po dvama slanim jezerima, Malom i Velikom jezeru, koja su morem potopljene krške udoline. Bogata su velikim brojem različitih vrsta riba, rakova, školjkaša i drugih morskih organizama. Vinogradi i polja pod maslinama, koja se na otoku već stoljećima uzgajaju, dodatno povećavaju njegovu krajobraznu raznolikost. Područje parka čini i bogata kulturno-povijesna baština. U Velikom jezeru nalazi se otočić Svete Marije s drevnim benediktinskim samostanom i crkvom, utemeljenim još u 12. stoljeću. U naselju Polače nalaze se ostaci ranokršćanske bazilike, rimske palače i termi. 

Nacionalni park Paklenica

Nacionalni park Paklenica obuhvaća područje bujičnih tokova Velike i Male Paklenice, kanjone okomito urezane u južne padine Velebita te šire okolno područje. Na relativno malom području nalazi se veliko bogatstvo geomorfoloških oblika, raznolik biljni i životinjski svijet, atraktivni krajobrazi i netaknuta priroda. Na području parka nalazi se oko 90 speleoloških objekata, među kojima se veličinom i bogatstvom podzemnih ukrasa ističu špilja Manita peć i jama Vodarica. Šume pokrivaju dvije trećine površine parka i odlikuju se bogatstvom biljnih zajednica. U ovom zaštićenom području postoji oko 150 km pješačkih staza i puteva, a ujedno se smatra najznačajnijim hrvatskim penjačkim centrom s preko 360 opremljenih i uređenih smjerova, od kojih je najpoznatiji Anića kuk (visina stijene 400 m).

Nacionalni park Plitvička jezera

Nacionalni park Plitvička jezera najstariji je hrvatski nacionalni park. Poznat je po veličanstvenim sedrenim slapištima koja stvaraju bistra jezera u stalnom biodinamičkom procesu stvaranja i rasta sedre. Kao posljedica tog procesa nastao je niz od 16 stepenasto poredanih većih jezera i nekoliko manjih, koja su najslikovitiji dio ovoga parka. U parku je registrirano čak 1267 različitih biljnih vrsta od čega čak 50 vrsta orhideja, 321 vrsta leptira, 157 vrsta ptica, 20 vrsta šišmiša. U bogatoj fauni posebno mjesto zauzimaju najveće europske zvijeri: smeđi medvjed, vuk i ris. Zbog jedinstvenosti, prirodne ljepote i vrijednosti nacionalnog parka UNESCO je Plitvička jezera 1979. godine uvrstio na Listu svjetske prirodne baštine.

Nacionalni park Risnjak

Smješten je u zaleđu grada Rijeke i Kvarnerskog priobalja, na sjeverozapadnom dijelu Gorskog kotara. Posebna obilježja parka su šuma i spomenik prirode hidrogeološki - Izvor rijeke Kupe. Postoji više od desetak različitih šumskih zajednica i tridesetak ostalih tipova biljnih zajednica. Park karakteriziraju različite krške pojave i oblici pa se ispod bujne vegetacije kriju jame, ponikve, škrape. Bujna vegetacija i velika geomorfološke raščlanjenosti pružaju utočište velikom broju životinjskih vrsta, posebno ptica. Ovdje su svoje stanište našle i tri velike zvijeri: ris po kojem je Risnjak i dobio ime, vuk i smeđi medvjed.

Nacionalni park Sjeverni Velebit

Sjeverni Velebit je zbog bogate raznolikosti krških oblika, živoga svijeta i krajobraza na malom prostoru proglašen nacionalnim parkom. Ovdje već otprije postoje čak četiri područja s posebnom zaštitom - Strogi rezervat 'Hajdučki i Rožanski kukovi', botanički rezervat 'Visibaba', nalazište biljnog endema hrvatske sibireje, botanički rezervat 'Zavižan-Balinovac-Zavižanska kosa', unutar kojeg se nalazi i spomenik parkovne arhitekture 'Velebitski botanički vrt'. Velike i očuvane šume pogodno su stanište za velike zvijeri - medvjeda, vuka i risa. Stvaranjem novih staništa - pašnjaka, lokava i suhozidova, čovjek je uvelike utjecao na izgled krajobraza Sjevernog Velebita. Nacionalni park 'Sjeverni Velebit' dio je Međunarodnog rezervata biosfere.

Parkovi prirode

Parkovi prirode su prostrana prirodno ili dijelom kultivirana područja kopna i/ili mora velike bioraznolikosti i/ili georaznolikosti, s vrijednim ekološkim obilježjima, naglašenim krajobraznim i kulturno-povijesnim vrijednostima. Park prirode ima znanstvenu, kulturnu, odgojno-obrazovnu i rekreativnu namjenu, a u njemu su dopuštene gospodarske i druge djelatnosti te zahvati kojima se ne ugrožavaju njihova bitna obilježja i uloga.

U Republici Hrvatskoj zaštićeno je 11 parkova prirode.

Park prirode Biokovo

Park prirode Biokovo karakterizira osobita ljepota krajobraza, velika raznolikost živog svijeta i bogatstvo geomorfoloških oblika i pojava (špilje, škrape, vrtače, kamenice, jame...). Ovisno o klimatskim uvjetima i visinskom položaju područje je pokriveno vegetacijom od mediteranske do planinske. Uz stare šume bukve, jele i crnog bora, u parku je zabilježeno gotovo 1500 različitih vrsta biljaka, među kojima je veći broj endemičnih i reliktnih vrsta (biokovsko zvonce, uskolisna zečina i dr.). U fauni kralješnjaka brojni su gmazovi i ptice, a od tridesetak vrsta sisavaca koji ovdje žive treba spomenuti puhove, šišmiše, divokozu i vuka.

Park prirode Kopački rit 

Park prirode Kopački rit se smatra jednom od najočuvanijih fluvijalno-močvarnih nizina u Europi koju karakterizira iznimna ljepota krajolika i velika biološka raznolikosti. Najveću površinu parka prekrivaju šume bijele vrbe i močvarna te travnjačka vegetacija. Močvarni uvjeti pogodni su za život velikog broja vodozemaca, riba, ptica i sisavaca pa je zbog bogatstva životinjskog svijeta južni dio parka proglašen posebnim zoološkim rezervatom. Kopačkom ritu posebnu zanimljivost daju ptice, a poznat je i kao jedno od najvećih mrjestilišta riba dunavskog sliva. Do sada su zabilježene 282 vrste ptica, od kojih 141 redovno ili povremeno gnijezdi. Zbog važnosti Kopačkog rita kao močvarnog staništa i obitavališta velikog broja ptica 1986. godine uvršten je na Listu važnih ornitoloških područja Europe (IBA), a 1993. godine na Popis vlažnih staništa od međunarodnog značaja Konvencije o zaštiti vlažnih staništa (RAMSAR).

Park prirode Lastovsko otočje 

Park prirode Lastovsko otočje obuhvaća otok Lastovo s pripadajućim otocima, otočne skupine Lastovnjaci i Vrhovnjaci te otok Sušac, a sastoji se od ukupno 44 otoka, otočića i hridi. Odlikuje se posebnim florističko-faunističkim obilježjima kopna, kao i bogatstvom i raznolikošću živog svijeta mora te izuzetnom krajobraznom ljepotom. Posebnu vrijednost ovom parku prirode svakako daje more i podmorje te njegov vrlo bogat živi svijet. Od ukupno zabilježene 703 biljne vrste, 53 vrste su ugrožene, dok je od 141 vrste kralješnjaka njih čak 71 ugroženih. Posebnu biološku vrijednost i značaj Lastovskom otočju daju endemske i stenoendemske vrste kao što su jadranska primorska i lastovska gušterica.

Park prirode Lonjsko polje 

Park prirode Lonjsko polje najveće je zaštićeno poplavno područje cijelog dunavskog sliva s vrijednim krajobraznim i ekološkim obilježjima. Posebnu ljepotu krajoliku daju poplavne šume hrasta lužnjaka i slikoviti vlažni pašnjaci sa starim nastambama ispresijecani mrežom vodenih površina. Rukavci, bare i vlažne livade staništa su ptica močvarica poput žličarke, male bijele čaplje, patke njorke, orla štekavca, orla kliktaša, crne rode, prdavca i bjelobrade čigre, vrsta rijetkih ili već izumrlih u mnogim dijelovima Europe. Do sada je ovdje zabilježeno 250 vrsta ptica, od kojih se 170 vrsta tu i gnijezdi. Iz tog razloga pojedina područja u parku: Krapje Đol i Rakita zaštićena su kao posebni ornitološki rezervati, a cijelo područje parka uvršteno je 1983. g. na Listu važnih ornitoloških područja Europe (IBA). Od 1993. godine park se nalazi na Popisu vlažnih staništa od međunarodnog značaja Konvencije o zaštiti vlažnih staništa (RAMSAR).

Park prirode Medvednica

Parku prirode Medvednica glavna su značajka šume (bukve, jele, javora, jasena i hrasta kitnjaka) velike biološke vrijednosti uslijed čega je unutar parka zaštićeno 8 šumskih rezervata. Zbog razlika u visini kao i zbog prisustva brojnih potoka i izvora, ovaj prostor karakteriziraju raznolika staništa koja su zaslužna za bogat biljni i životinjski svijet. U parku je zabilježeno preko 1300 biljnih vrsta, a zbog raznolikosti šuma ptičji svijet broji 70 gnjezdarica. Medvednicu obilježava i raznolikost geološke građe. Najpoznatija stijena Medvednice je zeleni škriljavac, dok su karbonatne stijene zaslužne za nastanak 7100 m dugog kanala špilje Veternice koja je jedno od naših najznačajnijih paleontoloških nalazišta.

Park prirode Papuk

Park prirode Papuk zaštićen je zbog izuzetno vrijednih bioloških, geoloških, krajobraznih i kulturno-povijesnih značajki, a obuhvaća skoro cijelo područje planine Papuk i zapadni dio planine Krndije. Gotovo 95% površine parka prekriveno je šumama koje su na nekim lokalitetima zbog svojih prirodoznanstvenih i krajobraznih vrijednosti posebno zaštićene. Zbog svojih obilježja park je i prirodno stanište mnogim životinjskim vrstama, među kojima se zbog brojnosti i raznolikosti posebno ističu ptice i šišmiši. Geološki gledano park je značajan zbog zastupljenosti gotovo svih vrsta stijena od paleozoika do kvartara, kao i zbog velike raznolikosti stijena, minerala, fosila, geoloških struktura i tekstura, krških pojava i objekata. Na sjeverozapadnom dijelu parka nalazi se lokalitet Rupnica, prvi geološki spomenik prirode u Hrvatskoj zaštićen zbog pojave stubastog lučenja vulkanskih stijena, koji predstavlja geološku jedinstvenost u našoj zemlji. Zbog geoloških značajki 2007. godine područje je dobilo status geoparka.

Park prirode Telašćica

Park prirode Telašćica kao jedna od najljepših i najvećih jadranskih uvala, s akvatorijem od 13 otoka i hridi, koje mu pripadaju, obuhvaća površinu od 70,5 km2, od čega 44,55 km2 zauzima more. Kopneni dio parka izuzetno je diferencirano krško područje s krškim glavicama i poljima te bujnom mediteranskom vegetacijom s preko 400 biljnih vrsta. Podmorje Telašćice najvećim dijelom krasi pjeskovito dno prošarano kamenim oazama i livadama morske cvjetnice posidonije te bogatstvom drugog biljnog i životinjskog svijeta.

Park prirode Učka

U Parku prirode Učka zahvaljujući reljefu i neposrednoj blizini mora, je prisutna specifična mikroklima i razvijena bujna šumska vegetacija. Značajne su primorske šume bukve, pretplaninska šuma bukve i naknadno podignute kulture četinjača. Uz to treba dodati livade i travnjake na kojima žive mnoge endemične, ugrožene i zaštićene biljne vrste. U Parku je rasprostranjeno preko 1200 biljnih vrsta, od kojih posebno značenje imaju endemske svojte stijena i točila (npr. učkarski zvončić). Isto tako zabilježeno je oko 150 vrsta ptica, od kojih se preko 70 i gnijezdi na tom području. Područje parka obiluje speleološkim objektima kojih, prema dostupnim podacima ima gotovo 200, a posebno mjesto zauzima kanjon Vela draga. Ovaj lokalitet zaštićen je kao geomorfološki spomenik prirode, a odlikuje se slikovitim soliternim vapnenačkim stupovima i stijenama koji predstavljaju izuzetnu geomorfološku i krajobraznu vrijednost.

Park prirode Velebit

Park prirode Velebit obuhvaća najveći dio masiva planine Velebit i dolinu krške rijeke Zrmanje te je površinom najveće zaštićeno područje u Republici Hrvatskoj. Dijelovi planine zaštićeni su i kao nacionalni parkovi: Paklenica i Sjeverni Velebit. Položaj Velebita, kao i njegova geološka građa, utjecali su na razvoj veoma bogatog i raznolikog živog svijeta. Do sada je registrirano 2700 biljnih vrsta, od kojih čak 78 endemskih. Među endemskim vrstama ističe se glasovita velebitska degenija, a među tercijarnim reliktima hrvatska sibireja. Na području Velebita se gnijezdi velik broj različitih vrsta ptica, a od sisavaca svakako treba spomenuti dvije u Europi ugrožene vrste: smeđi medvjed i vuk. Park prirode Velebit 1978. godine proglašen je Međunarodnim rezervatom biosfere.

Park prirode Vransko jezero 

Park prirode Vransko jezero najveće je prirodno jezero u Hrvatskoj te predstavlja geomorfološku rijetkost našeg krškog područja jer se radi o kriptodepresiji ispunjenoj blago zaslanjenom vodom u kojoj se formirala specifična životna zajednica vodenih organizama. Sjeverozapadni rub jezera u zoni je intenzivnih poplava te je zbog bogatstva ptičjeg svijeta (ptica močvarica) proglašen posebnim ornitološkim rezervatom. U parku je do sada zabilježeno 235 ptičjih vrsta, od čega su 102 gnjezdarice, a ostalima je područje parka važno odmorište i zimovalište. Na Vranskom jezeru zimuje ukupno 75 različitih vrsta ptica s više od 200 000 jedinki što ga ubraja u najvažnija europska zimovališta. Čak 143 vrste selica iz srednje i sjeverne Europe na tom području nalaze odmorište za nastavak puta. Zbog svega navedenih Vransko jezero je 1983. g. uvršteno na Listu važnih ornitoloških područja Europe (IBA), a 2012. godine na Popis vlažnih staništa od međunarodnog značaja Konvencije o zaštiti vlažnih staništa (RAMSAR). Biološkoj vrijednost parka treba dodati i bogatstvo riba, a kao posebnost valja istaknuti prisustvo sredozemne podvrste crvenperke.

Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje

Park prirode Žumberak - Samoborsko gorje karakterizira očuvana priroda, šume, potoci, slapovi, brdski obronci prekriveni vinogradima, pašnjaci te tradicionalna seoska imanja. Kako je područje djelomično kultivirano, poput mozaika ga izmjenično prekrivaju šume, livade, pašnjaci, voćnjaci i vinogradi. Park krase i brojni izvori, potoci, slapovi, ponori, kao i različiti speleološki objekti (spilje, jame). Veći dio prekriven je šumom, pretežno bukve, kao i miješanom hrastovo-bukovom šumom. Ekološki su značajne livadne i pašnjačke zajednice, kao i biljke vlažnih staništa, stijena i sipina. Od životinjskog svijeta treba spomenuti male sisavce, gmazove i vodozemce te velik broj različitih vrsta ptica,. Podzemne spilje parka staništa su najugroženije skupine sisavaca – šišmiša.

Ostala zaštićena područja

Uz stroge rezervate, posebne rezervate, nacionalne parkove i parkove prirode, postoji još 5 kategorija zaštićenih područja:

  • regionalni park
  • spomenik prirode
  • značajni krajobraz
  • park-šuma
  • spomenik parkovne arhitekture

Regionalni park

Regionalni park je prostrano prirodno ili dijelom kultivirano područje kopna i/ili mora velike bioraznolikosti i/ili georaznolikosti, s vrijednim ekološkim obilježjima i krajobraznim vrijednostima karakterističnim za područje na kojem se nalazi. U regionalnom parku dopuštene su gospodarske i druge djelatnosti te zahvati kojima se ne ugrožavaju njegova bitna obilježja i uloga.

U Republici Hrvatskoj zaštićena su 2 regionalna parka: Mura – Drava i Moslavačka gora.

Spomenik prirode

Spomenik prirode je pojedinačni neizmijenjeni dio prirode koji ima ekološku, znanstvenu, estetsku ili odgojno-obrazovnu vrijednost. Na spomeniku prirode dopušteni su zahvati i djelatnosti kojima se ne ugrožavaju njegova obilježja i vrijednosti.

U Republici Hrvatskoj je zaštićeno 85 spomenika prirode od kojih je jedan pod preventivnom zaštitom. Među njima je najviše geomorfoloških spomenika prirode (34) i rijetkih primjeraka drveća (30) a tu je još 7 geoloških, 4 paleontološka, 3 zoološka, 2 hidrološka, po 2 botanička i geološko-geografska te 1 geološko-paleontološki spomenik prirode.

Značajni krajobraz

Značajni krajobraz je prirodni ili kultivirani predjel velike krajobrazne vrijednosti i bioraznolikosti i/ili georaznolikosti ili krajobraz očuvanih jedinstvenih obilježja karakterističnih za pojedino područje. U značajnom krajobrazu dopušteni su zahvati i djelatnosti koje ne narušavaju obilježja zbog kojih je proglašen.

U Republici Hrvatskoj zaštićeno je 85 značajnih krajobraza.

Park - šuma

Park - šuma je prirodna ili sađena šuma, veće bioraznolikosti i/ili krajobrazne vrijednosti, a koja je namijenjena odmoru i rekreaciji. U park-šumi dopušteni su zahvati i djelatnosti koje ne narušavaju obilježja zbog kojih je proglašena.

U Republici Hrvatskoj zaštićeno je 28 park-šuma.

Spomenik parkovne arhitekture

Spomenik parkovne arhitekture je umjetno oblikovani prostor (perivoj, botanički vrt, arboretum, gradski park) koji ima estetsku, stilsku, umjetničku, kulturno-povijesnu i odgojno-obrazovnu vrijednost. Na spomeniku parkovne arhitekture dopušteni su zahvati i djelatnosti kojima se ne narušavaju vrijednosti zbog kojih je zaštićen.

U Republici Hrvatskoj zaštićen je 121 spomenik parkovne arhitekture.

Upisnik zaštićenih područja

Upisnik zaštićenih područja sadrži podatke iz akata o proglašenju svih zaštićenih područja u Republici Hrvatskoj koja su zaštićena sukladno odredbama Zakona o zaštiti prirode. Upisnik vodi Ministarstvo, a podaci su javni.

Prema podacima iz Upisnika, površina zaštićenih područja iznosi 7502,66 km2 što čini 8,56 % ukupnog teritorija Republike Hrvatske. Ukupno je zaštićeno 420 područja u različitim kategorijama zaštite: strogi rezervat (2), nacionalni park (8), posebni rezervat (78), park prirode (11), regionalni park (2), spomenik prirode (85), značajni krajobraz (85), park-šuma (28) i spomenik parkovne arhitekture (121).

Upisnik je trenutno u završnoj fazi pripreme za objavu na internetskoj stranici Ministarstva.

Zahvati i istraživanja u zaštićenim područjima

Sukladno Zakonu o zaštiti prirode Ministarstvo zaštite okoliša i prirode izdaje dopuštenja i utvrđuje uvjete zaštite prirode prije pokretanja postupka lokacijske dozvole ili tijekom postupka izdavanja lokacijske dozvole za zahvate, znanstvena i stručna istraživanja u područjima koja su zaštićena u kategoriji strogi rezervat, nacionalni park, posebni rezervat i park prirode.

U područjima zaštićenim u kategoriji spomenik prirode, regionalni park, značajni krajobraz, park-šuma i spomenik parkovne arhitekture, dopuštenja i uvjete zaštite prirode prije pokretanja postupka lokacijske dozvole ili tijekom postupka izdavanja lokacijske dozvole za zahvate, znanstvena i stručna istraživanja, izdaje i utvrđuje upravno tijelo jedinica područne (regionalne) samouprave nadležno za zaštitu prirode.

Zahvati u zaštićenim područjima

Pravna i fizička osoba koja namjerava provoditi zahvat na zaštićenom području, za koji nije potrebno ishoditi akt kojim se odobrava građenje prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja, dužna je ishoditi dopuštenje.

Zahtjev* za izdavanje dopuštenja za provođenje zahvata mora sadržavati podatke o:

  • izvoditelju zahvata,
  • lokaciji zahvata,
  • trajanju i vremenu izvođenja zahvata,
  • načinu izvođenja zahvata,
  • korištenoj opremi, alatima, strojevima i dr.

Istraživanja u zaštićenim područjima

Pravna i fizička osoba koja namjerava provoditi znanstvena i/ili stručna istraživanja u zaštićenom području dužna je ishoditi dopuštenje.

Zahtjev* za izdavanje dopuštenja za provođenje istraživanja mora sadržavati podatke o:

  • izvoditelju istraživanja,
  • lokaciji istraživanja,
  • svrsi istraživanja,
  • trajanju i vremenu provođenja istraživanja,
  • načinu provođenja istraživanja,
  • korištenoj opremi, alatima, strojevima i dr.

*ovisno o podnositelju, zahtjev mora sadržavati i odgovarajući iznos Upravne pristojbe sukladno Zakonu o upravnim pristojbama (Narodne novine, br. 8/96, 77/96, 95/97, 131/97, 68/98, 66/99, 145/99, 30/2000, 116/2000, 163/2003, 17/2004, 110/2004, 141/2004, 150/2005, 153/2005, 129/2006, 117/2007, 25/2008, 60/2008, 20/2010, 69/2010, 126/2011, 19/2013, 80/2013, 40/2014, 69/2014, 87/2014 i 94/2014).

Javne ustanove nacionalnih parkova

Nacionalni park Brijuni

Brionska 10
52212 Fažana
Tel.: 052 525 888
Fax: 052 525 917
E-mail: brijuni@np-brijuni.hr
Website: www.np-brijuni.hr
Ravnatelj: Sandro Dujmović

Nacionalni park Kornati

Butina 2
22243 Murter
Tel.: 022 435 740
Fax: 022 435 058
E-mail: kornati@np-kornati.hr
Website: www.np-kornati.hr
Ravnatelj: Josip Zanze

Nacionalni park Krka

Trg Ivana Pavla II br. 5
22000 Šibenik
Tel.: 022 201 777
Fax: 022 336 836
E-mail: info@npk.hr
Website: www.np-krka.hr
Ravnatelj: mr. sc. Krešimir Šakić

Nacionalni park Mljet

Pristanište 2
20226 Goveđari
Tel.: 020 744 041
Fax: 020 744 043
E-mail: np-mljet@np-mljet.hr
Website: www.np-mljet.hr
Ravnatelj: Marta Sršen Stražičić

Nacionalni park Paklenica

Dr. Franje Tuđmana 14a
23244 Starigrad-Paklenica
Tel.: 023 369 155
Fax: 023 359 133
E-mail: np-paklenica@paklenica.hr
Website: www.np-paklenica.hr
Ravnatelj: Zlatko Marasović

Nacionalni park Plitvička jezera

Josipa Jovića 19
53231 Plitvička jezera
Tel.:  053 751 000
Fax:  053 751 001
E-mail:  info@np-plitvicka-jezera.hr
Website:  www.np-plitvicka-jezera.hr
v.d. ravnatelja: Anđelko Novosel

Nacionalni park Risnjak

Bijela Vodica 48
51317 Crni Lug
Tel.: 051 836 133
Fax: 051 836 116
E-mail: np-risnjak@ri.t-com.hr
Website: www.np-risnjak.hr
Ravnatelj: Miljenko Gašparac

Nacionalni park Sjeverni Velebit

Krasno 96
53274 Krasno
Tel.: 053 665 380
Fax: 053 665 390
E-mail: npsv@np-sjeverni-velebit.hr
Website: www.np-sjeverni-velebit.hr
Ravnatelj: Mirjana Javor

Javne ustanove parkova prirode

Park prirode Biokovo

Marineta – Mala obala 16
21300 Makarska
Tel.: 021 616 924
Fax: 021 616 924
E-mail: info@pp-biokovo.hr  
Website: www.pp-biokovo.hr
Ravnatelj: Velimir Vidak

Park prirode Kopački rit

Titov dvorac 1
31328 Lug
Tel.: 031 285 370
Fax: 031 285 380
E-mail: uprava@pp-kopacki-rit.hr
Website: www.pp-kopacki-rit.hr
Ravnatelj: Damir Opačić

Park prirode Lastovsko otočje

Trg Svetog Petra 7
20289 Ubli
Tel.: 020 801 250
Fax: 020 801 252
E-mail: info@pp-lastovo.hr
Website: www.pp-lastovo.hr
Ravnatelj: Kristo Jovanović

Park prirode Lonjsko polje

Krapje 16
44325 Krapje
Tel.: 044 611 190
Fax: 044 606 449
E-mail: info@pp-lonjsko-polje.hr
Website: www.pp-lonjsko-polje.hr
Ravnatelj: Ivor Stanivuković

Park prirode Medvednica

Bliznec 70
10000 Zagreb
Tel.: 01 4586 317
Fax: 01 4586 318
E-mail: info@pp-medvednica.hr
Website: www.pp-medvednica.hr
Ravnatelj: mr. sc. Snježana Malić-Limari

Park prirode Papuk

Stjepana Radića 46
34330 Velika
Tel.: 034 313 030
Fax: 034 313 027
E-mail: kontakt@pp-papuk.hr
Website: www.pp-papuk.hr
v.d. ravnatelja: Alen Jurenac

Park prirode Telašćica

Sali IV 2
23281 Sali
Tel.: 023 377 096
Fax: 023 377 096
E-mail: telascica@zd.t-com.hr
Website: www.pp-telascica.hr
v.d. ravnateljice: Nikolina Baković

Park prirode Učka

Liganj 42
51415 Lovran
Tel.: 051 293 753
Fax: 051 293 751
E-mail: park.prirode.ucka@inet.hr
Website: www.pp-ucka.hr
Ravnatelj: Egon Vasilić

Park prirode Velebit

Kaniža Gospićka 4b
53000 Gospić
Tel.: 053 560 450
Fax: 053 560 451
E-mail: velebit@pp-velebit.hr
Website: www.pp-velebit.hr
Ravnateljica: Ivana Maras

Park prirode Vransko jezero

Kralja Petra Svačića 2
23210 Biograd n/m
Tel.: 023 383 181
Fax: 023 386 453
E-mail: info@pp-vransko-jezero.hr
Website: www.pp-vransko-jezero.hr
Ravnatelj: univ. spec. polit. Danijel Katičin

Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje

Slani dol 1
10430 Samobor
Tel.: 01 3327 660
Fax: 01 3327 661
E-mail: park@park-zumberak.hr
Website: www.pp-zumberak-samoborsko-gorje.hr
Ravnatelj: Kristijan Brkić

 

Javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima županija

Bjelovarsko - bilogorska županija

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Bjelovarsko-bilogorske županije
Milana Novačića 13
43240 Čazma
Tel.: 043 227 088
Fax: 043 227 088
E-mail: smlinaric@zastita-prirode-bbz.hr
Website: www.zastita-prirode-bbz.hr
Ravnatelj: Spomenka Mlinarić

Brodsko - posavska županija

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Brodsko-posavske županije - Natura Slavonica
Petra Krešimira IV. br. 1
35000 Slavonski Brod
Tel.: 035 409 042
Fax: 035 409 042
E-mail: zastita.prirode@bpz.hr
Website: http://natura-slavonica.hr
Ravnatelj: Josip Bodrožić-Đakić

Dubrovačko - neretvanska županija

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Dubrovačko-neretvanske županije
Branitelja Dubrovnika 41
20000 Dubrovnik
Tel.: 020 411 533
Fax: 020 411 533
E-mail: zastita.prirode.dnz@gmail.com
Website: www.zastita-prirode-dnz.hr
Ravnatelj: Ivica Grilec

Grad Zagreb – JU Maksimir

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim područjima Grada Zagreba
Maksimirski perivoj 1
10000 Zagreb
Tel.: 01 2320 460
Fax: 01 2320 461
E-mail: park-maksimir@park-maksimir.hr
Website: www.park-maksimir.hr
Ravnatelj: dr. sc. Biljana Janev Hutinec

Istarska županija – JU Natura Histrica

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim područjima i drugim zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Istarske županije
Riva 8
52100 Pula
Tel.: 052 351 523
Fax: 052 840 318
E-mail: info@natura-histrica.hr
Website: www.natura-histrica.hr
Ravnatelj: dr. sc. Elvis Zahtila

Karlovačka županija – JU Natura viva

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Karlovačke županije
Jurja Križanića 30
47000 Karlovac
Tel.: 047 601 479
Fax: 047 601 284
E-mail: karlovac.nature@ka.t-com.hr
Website: www.naturaviva.hr
Ravnatelj: Darka Spudić

Koprivničko - križevačka županija

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Koprivničko-križevačke županije
Florijanski trg 4/II
48000 Koprivnica
Tel.: 048 621 790
Fax: 048 621 707
E-mail: zastita.prirode.kk-zupanije@kc.t-com.hr
Website: www.zastita-prirode-kckzz.hr
Ravnatelj: Željka Kolar

Krapinsko - zagorska županija

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Krapinsko-zagorske županije
Radoboj 8
49232 Radoboj
Tel.: 049 315 060
Fax: 049 315 060
E-mail: info@zagorje-priroda.hr
Website: www.zagorje-priroda.hr
Ravnatelj: Dijana Hršak

Ličko - senjska županija

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim područjima i drugim zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Ličko-senjske županije
Dr. Franje Tuđmana 4
53000 Gospić
Tel.: 053 588 218
Fax: 053 588 286
Ravnatelj: Jerko Kostelac

Međimurska županija - JU Međimurska priroda

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Međimurske županije
Trg međimurske prirode 1, Križovec
40315 Mursko Središće
Tel.: 040 866 297
Fax: 040 866 031
E-mail: golub@medjimurska-priroda.info
Website: www.medjimurska-priroda.info
Ravnatelj: Siniša Golub

Osječko - baranjska županija

Javna ustanova agencija za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Osječko-baranjske županije
Županijska 4/III
31000 Osijek
Tel.: 031 200 425
Fax: 031 200 409
E-mail: info@obz-zastita-prirode.hr
Website: www.obz-zastita-prirode.hr
Ravnatelj: Gordan Matković

Požeško - slavonska županija

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim područjem Požeško-slavonske županije
Županijska 7
34000 Požega
Tel.: 034 290 244
Fax: 034 271 364
E-mail: zastita.prirode@pszupanija.hr
Website: www.priroda-psz.hr
Ravnatelj: dr. sc. Ivica Samardžić

Primorsko - goranska županija – JU Priroda

Javna ustanova Priroda
Grivica 4
51000 Rijeka
Tel.: 051 352 400
Fax: 051 352 401
E-mail: info@ju-priroda.hr
Website: www.ju-priroda.hr
Ravnatelj: mr. sc. Sonja Šišić

Sisačko - moslavačka županija

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Sisačko-moslavačke županije
Sisačka bb
44317 Popovača
Tel.: 044 679 122
Fax: 044 679 147
E-mail: jupriroda.smz@sk.t-com.hr
Website: www.zastita-prirode-smz.hr
Ravnatelj: Dragica Vugić

Splitsko - dalmatinska županija

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Splitsko-dalmatinske županije
Prilaz braće Kaliterna 10
21000 Split
Tel.: 021 332 322
Fax: 021 332 323
E-mail: info@dalmatian-nature.hr
Website: www.dalmatian-nature.hr
Ravnatelj: Ivan Gabelica

Šibensko - kninska županija

Javna ustanova Zaštićene prirodne vrijednosti Šibensko-kninske županije
Prilaz tvornici 39
22000 Šibenik
Tel.: 022 218 462
Fax: 022 218 331
E-mail: zastitaprirode@zpv-sibenik.hr
Website: www.zasticenapodrucja.com/hr/sibensko-kninska
Ravnatelj: mr. sc. Anita Babačić Ajduk

Varaždinska županija

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Varaždinske županije
Kratka 1
42000 Varaždin
Tel.: 042 300 640
Fax: 042 300 641
E-mail: zastita.prirode@vz.t-com.hr
Ravnatelj: Alenka Car

Virovitičko - podravska županija

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Virovitičko-podravske županije
Noskovci 2a
33523 Čađavica
Tel.: 033 722 033
Fax: 033 721 763
E-mail: info@virovitica-nature.hr
Website: www.virovitica-nature.hr
Ravnatelj: Tatjana Arnold Sabo

Vukovarsko - srijemska županija

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Vukovarsko-srijemske županije
Trg Vinkovačkih jeseni 1
32100 Vinkovci
Tel.: 032 308 840
Fax: 032 308 755
E-mail: zasticene.prirodne.vrijednosti@vu.t-com.hr
Website: http://www.vusz.hr/info/javna-ustanova-za-upravljanje-zasticenim-prirodnim-vrijednostima
Ravnatelj: Nikola Križanac

Zadarska županija - JU Natura Jadera

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području Zadarske županije
Braće Vranjana 11
23000 Zadar
Tel.: 023 254 322
Fax: 023 254 323
E-mail: mail@natura-jadera.com
Website: http://natura-jadera.com
Ravnatelj: Damir Perić

Zagrebačka županija – JU Zeleni prsten

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim područjima i drugim zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Zagrebačke županije
151. samoborske brigade HV 1
10430 Samobor
Tel.: 01 6111 552
Fax: 01 6111 552
E-mail: info@priroda-zagrebacka.hr
Website: www.priroda-zagrebacka.hr
Ravnatelj: Martina Glasnović

Javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima općina i gradova

Baraćeve špilje

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnom vrijednostima na području Općine Rakovica
Nova Kršlja bb
47245 Rakovica
Tel.: 047 782 113
Fax: 047 782 113
E-mail: info@baraceve-spilje.hr
Website: www.baraceve-spilje.hr
Ravnatelj: Tihana Oštrina

Kamenjak

Javna ustanova Kamenjak
Selo 120, Premantura
52203 Medulin
Tel.: 052 576 513
Fax: 052 576 527
E-mail: info@kamenjak.hr
Website: www.kamenjak.hr
Ravnatelj: Maja Šarić

Lokrum

Javna ustanova Rezervat Lokrum
Od Bosanke 4
20000 Dubrovnik
Tel.: 020 311 739
Fax: 020 427 242
E-mail: mario@lokrum.hr
Website: www.lokrum.hr
Ravnatelj: Mario Tevšić

Marjan

Javna ustanova za upravljanje park-šumom Marjan
Cattanijin put 2
21000 Split
Tel.: 021 314 311
Fax: 021 314 313
E-mail: info@marjan-parksuma.hr
Website: www.marjan-parksuma.hr
Ravnatelj: Robert Koharević

Pećinski park Grabovača

Javna ustanova Pećinski park Grabovača
Trg popa Marka Mesića 2
53202 Perušić
Tel.: 053 679 233
E-mail: pp.grabovaca@gs.t-com.hr
Website: www.pp-grabovaca.hr
Ravnatelj: Katarina Milković

Georaznolikost

O georaznolikosti

Priroda je u smislu Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine, broj 80/2013) sveukupna bioraznolikost, krajobrazna raznolikost i georaznolikost. Zaštita prirode provodi se očuvanjem bioraznolikosti, krajobrazne raznolikosti i georaznolikosti te zaštitom dijelova prirode.

Georaznolikost je u smislu navedenog Zakona raznolikost nežive prirode, a čine je raznolikost tla, stijena, minerala, fosila, reljefnih oblika, podzemnih objekata i struktura te prirodnih pojava i procesa koji su ih stvarali kroz geološka razdoblja, a stvaraju ih i danas.

Navedene sastavnice georaznolikosti imaju znanstvenu, obrazovnu, krajobraznu, ekološku, estetsku, kulturnu, ekonomsku i/ili vlastitu vrijednost, koju treba očuvati i prenijeti na buduće naraštaje.

Pojedini geoobjekti i geolokaliteti te druge sastavnice georaznolikosti, kao prirodne vrijednosti od interesa za Republiku Hrvatsku, mogu biti proglašeni zaštićenim dijelom prirode od tijela utvrđenog Zakonom o zaštiti prirode u odgovarajućoj kategoriji zaštite prirode, na temelju stručne podloge ili stručnog obrazloženja koje izrađuje Državni zavod za zaštitu prirode na zahtjev Ministarstva.

Dugoročni ciljevi i smjernice očuvanja georaznolikosti te način njihovog provođenja određuju se Strategijom i akcijskim planovima zaštite prirode Republike Hrvatske .

Hrvatska baštini dugu zakonodavno-pravnu tradiciju u području zaštite prirode, odnosno zaštite i očuvanja georaznolikosti. Tako je još 1900. godine donesen Zakon o zaštiti pećina, a 1948. godine su geolokaliteti Rupnica-Voćin (danas u Parku prirode 'Papuk') i Hušnjakovo-Krapina proglašeni prvim geološkim/paleontološkim spomenicima prirode.

U novije vrijeme zaštita i očuvanje nežive prirode značajno zaostaju za zaštitom živog svijeta, iako je očuvanje georaznolikosti preduvjet za očuvanje bioraznolikosti.

Dosad je zaštićeno 50 geoobjekata/geolokaliteta i to 49 u kategoriji 'spomenik prirode' (1 pod preventivnom zaštitom) i 1 u kategoriji 'posebni rezervat' što čini oko 12 % od ukupnog broja zaštićenih područja Republike Hrvatske. Zaštićen je i jedan mineral/nakupina minerala.

Ključni problemi zaštite i očuvanja georaznolikosti su:

  • nedovoljna spoznaja o vrijednosti i značaju georaznolikosti i njezinih sastavnica,
  • neodgovarajuće obrazovanje o georaznolikosti na svim razinama,
  • neobnovljivost i lakoća oštećivanja i uništavanja te trajnog nestanka sastavnica georaznolikosti.

U svrhu unapređenja zaštite i očuvanja georaznolikosti Ministarstvo zaštite okoliša i prirode osnovalo je Nacionalno povjerenstvo za zaštitu georaznolikosti i geokonzervaciju.

Značajan doprinos očuvanju georaznolikosti je uspostava UNESCO-ove Globalne mreže geo-parkova (Global Geopark Network-GGN) i Asocijacije europskih geoparkova (European Geopark Network-EGN).

Park prirode 'Papuk' je 2007. godine postao punopravni član navedene mreže geoparkova kao prvi geopark u Republici Hrvatskoj i uspješno potvrđuje status geoparka.

Speleološki objekti

Speleološki objekti u smislu Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine, broj 80/2013) su prirodno formirane podzemne šupljine (špilje, jame, ponori i dr.), kao i njihovi dijelovi. Navedeni objekti su dio nežive prirode i sastavnica georaznolikosti. Od posebnog su interesa za Republiku Hrvatsku i uživaju njezinu osobitu zaštitu.

Za speleološke objekte izrađuje se katastar koji uspostavlja i vodi Državni zavod za zaštitu prirode u sklopu Informacijskog sustava zaštite prirode.

Zabranjene aktivnosti vezane uz speleološke objekte

Zabranjeno je oštećivati, uništavati i odnositi sige, živi svijet speleoloških objekata, fosilne, arheološke i druge nalaze, odlagati otpad ili ispuštati otpadne tvari u speleološke objekte, kao i provoditi druge zahvate i aktivnosti kojima se mijenjaju stanišni uvjeti u objektu.

Otkriće speleološkog objekta i obveze nalaznika

O otkriću speleološkog objekta nalaznik je dužan obavijestiti Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, Upravu za zaštitu prirode i Državni zavod za zaštitu prirode i to:

  • u roku od 8 dana od otkrića ako se otkriće dogodilo tijekom boravka u prirodi,
  • odmah, bez odgađanja pisanim putem ako se otkriće dogodilo tijekom izvođenja građevinskih ili drugih radova na površini ili ispod površine tla, na kopnu, u vodi ili moru uz obvezu prekidanja svih radova na lokaciji otkrića speleološkog objekta.

Za daljnje postupanje s otkrivenim speleološkim objektom, odnosno o nastavku ili obustavi radova na lokaciji otkrića speleološkog objekta Ministarstvo donosi rješenje po službenoj dužnosti.

Nalaznik speleološkog objekta i nositelj zahvata, odnosno osoba koja izvodi građevinske ili druge radove dužna je poduzeti nužne mjere zaštite otkrivenog speleološkog objekta do donošenja rješenja Ministarstva.

Proglašenje speleoloških objekata zaštićenim dijelom prirode

Pojedini speleološki objekti ili njihovi dijelovi mogu biti proglašeni zaštićenim dijelom prirode/zaštićenim područjem od tijela utvrđenog Zakonom o zaštiti prirode u odgovarajućoj kategoriji zaštite prirode, na temelju stručne podloge koju izrađuje Državni zavod za zaštitu prirode na zahtjev Ministarstva, a po provedenom javnom uvidu u prijedlog akta o zaštiti.

Zaštićeni speleološki objekti upisuju se u Upisnik zaštićenih područja kojeg vodi Uprava za zaštitu prirode Ministarstva.

Upravljanje i korištenje speleoloških objekata

Speleološkim objektom koji se nalazi na zaštićenom području i/ili je posebno zaštićeno područje i/ili dio područja ekološke mreže upravlja nadležna javna ustanova sukladno odredbama Zakona o zaštiti prirode i posebnog propisa.

Za korištenje speleoloških objekata u komercijalne svrhe, odnosno za obavljanje djelatnosti u speleološkim objektima u kojima je to dopušteno sukladno Zakonu o zaštiti prirode potrebno je ishoditi:

  • koncesijsko odobrenje nadležne javne ustanove,
  • koncesiju Ministarstva ili nadležnog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave.

Koncesijsko odobrenje daje se na vrijeme do 5 godina za korištenje speleoloških objekta koji se nalaze na zaštićenom području ili su posebno zaštićeni dijelovi prirode sukladno pravilniku kojeg propisuje Ministar.

Koncesija za korištenje speleoloških objekata koji nisu posebno zaštićeni i nalaze se izvan zaštićenog područja te nisu dio područja ekološke mreže daje se na rok od 6 do 55 godina na temelju provedenoga javnog nadmetanja sukladno Zakonu o koncesijama.

Obveza ishođenja dopuštenja za zahvate, radnje i istraživanja u speleološkim objektima

Pravna i fizička osoba koja planira provedbu zahvata (za koji nije potrebno ishoditi akt kojim se odobrava građenje prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja) ili obavljanje radnji i znanstvenih i/ili stručnih istraživanja u speleološkom objektu ili njegovu nadzemlju koji utječu na temeljna obilježja, uvjete i živi svijet u speleološkom objektu dužna je ishoditi dopuštenje nadležnog upravnog tijela. 

Zahtjev za izdavanje dopuštenja treba sadržavati podatke o:

  • izvoditelju zahvata, radnji ili istraživanja,
  • lokaciji zahvata, radnji ili istraživanja,
  • načinu izvođenja zahvata, radnji ili istraživanja,
  • vremenu u kojem će se izvoditi zahvat, radnja ili istraživanje,
  • korištenoj opremi, alatima, strojevima i dr.

Ministarstvo izdaje dopuštenje za provođenje zahvata, radnji i istraživanja u speleološkim objektima koji nisu proglašeni zaštićenim područjem kao i za provođenje zahvata i istraživanja u speleološkim objektima koji se nalazi na području strogog rezervata, nacionalnog parka, posebnog rezervata i parka prirode.

Upravno tijelo jedinica područne (regionalne) samouprave nadležno za zaštitu prirode izdaje dopuštenje za provođenje zahvata i istraživanja u speleološkim objektima koji su proglašeni spomenicima prirode i/ili se nalaze na području regionalnog parka, značajnog krajobraza, park-šume i spomenika parkovne arhitekture.

Prava i obveze vlasnika ili nositelj prava na zemljištu na kojemu se nalazi speleološki objekt

Vlasnik ili nositelj prava na zemljištu na kojemu se nalazi speleološki objekt:

  • dužan je omogućiti pristup speleološkom objektu i provođenje zahvata, obavljanje radnje i/ili istraživanja za koje je ishođeno dopuštenje nadležnog upravnog tijela,
  • ima pravo na naknadu za ograničenja kojima je podvrgnut zbog korištenja speleološkog objekta razmjerno umanjenom prihodu.

Napomene:
Odredbe Zakona o zaštiti prirode koje se, između ostalog, odnose i na speleološke objekte ne primjenjuju se u slučaju odvraćanja neposredne opasnosti za život ili zdravlje ljudi ili imovinu, spašavanja ljudi i imovine te izvođenja obrambenih aktivnosti Republike Hrvatske.

 

Minerali i fosili

Minerali

Minerali su u smislu Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine, broj 80/2013) prirodne tvorevine i sastavni dijelovi litosfere, određenog i stalnog kemijskog sastava i fizičkih svojstava stabilnih u određenim uvjetima tlaka i temperature. Mineralima se smatraju i nakupine ili tvorevine minerala.

U smislu navedenog Zakona minerali su sastavnice georaznolikosti i nisu mineralne sirovine. 

Fosili

Fosili su u smislu Zakona o zaštiti prirode ostaci živih organizama iz geološke prošlosti, kao i otisci njihovih životnih aktivnosti/ihnofosili. 

Pronalazak iznimnih minerala i fosila i obveze nalaznika

Pronalazak minerala i fosila iznimnog zbog svoje rijetkosti, veličine, izgleda ili obrazovnog i znanstvenog značaja nalaznik je dužan prijaviti Ministarstvu u roku od 8 dana od dana pronalaska.

Na mjestu nalaza se ne smiju obavljati nikakvi zahvati niti djelatnosti koje bi mogle dovesti do uništenja ili oštećenja nalaza, ako Ministarstvo ne odluči drugačije.

Vlasnik ili nositelj prava na zemljištu na kojem su pronađeni minerali i fosili dužan je omogućiti istraživanje nalazišta u skladu s rješenjem Ministarstva.

Ako Ministarstvo utvrdi da minerali ili fosili predstavljaju prirodnu vrijednost koju je potrebno zaštititi donosi rješenje po službenoj dužnosti o nužnim mjerama zaštite nalazišta u svrhu sprječavanja uništenja, oštećenja ili krađe nalaza u roku od 30 dana od dana prijave nalaza. Rješenje dostavlja nadležnoj javnoj ustanovi za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode.

Proglašenje minerala i fosila zaštićenim dijelom prirode

Minerale/mineralne tvorevine i nakupine te fosile/ihnofosile koji su značajni zbog svoje rijetkosti, veličine, izgleda ili obrazovnog i znanstvenog značenja, utvrđuje i proglašava zaštićenim dijelovima prirode Ministarstvo rješenjem na temelju stručnog obrazloženja kojeg izrađuje Državni zavod za zaštitu prirode na zahtjev Ministarstva.

Zaštićeni fosil i zaštićeni mineral upisuje se u Upisnik zaštićenih minerala i fosila kojeg vodi Uprava za zaštitu prirode Ministarstva. Rješenje o zaštiti se objavljuje u 'Narodnim novinama'. 

Zabranjene aktivnosti vezane uz zaštićene minerale i fosile i njihova nalazišta

Zabranjeno je zaštićene minerale i fosile:

  • uništavati,
  • provoditi zahvate i/ili radnje koji mogu dovesti do oštećenja njih ili njihovih nalazišta,
  • stavljati u promet,
  • uzimati iz prirode i istraživati njihova nalazišta bez dopuštenja Ministarstva,
  • izvoziti/iznositi bez dopuštenja Ministarstva. 

Zaštita i očuvanje minerala i fosila (in situ i ex situ)

Zaštićeni minerali i fosili čuvaju se na mjestu nalaza (in situ).

Ako zaštićene minerale i fosile nije moguće zaštititi na nalazištu daju se na čuvanje pravnoj ili fizičkoj osobi koja će osigurati njihovu stručnu zaštitu (ex situ) i omogućiti njihovu uporabu u svrhu obrazovanja, muzejske djelatnosti, znanosti i zaštite prirode.

Uvjete pod kojima se zaštićeni minerali i fosili mogu dati pravnoj ili fizičkoj osobi na zaštitu i čuvanje utvrđuje Ministarstvo. 

Istraživanje i uzorkovanje zaštićenih minerala i fosila

Pravna i fizička osoba koja planira uzimanje iz prirode zaštićene minerale i fosile ili provoditi znanstvena i/ili stručna istraživanja nalazišta zaštićenog minerala i fosila dužna je ishoditi dopuštenje Ministarstva. 

Zahtjev za izdavanje dopuštenja sadrži osobito podatke o:

  • izvoditelju istraživanja i/ili uzorkovanja,
  • lokaciji uzimanja uzoraka i/ili istraživanja,
  • količini i vrsti minerala i fosila,
  • svrsi istraživanja i/ili uzorkovanja,
  • trajanju i vremenu provođenja istraživanja i/ili uzorkovanja
  • načinu provođenja istraživanja i/ili uzorkovanja
  • korištenoj opremi, alatima, strojevima i dr.

Ministarstvo izdaje dopuštenje ako utvrdi da uzorkovanje, istraživanje i/ili izvoz neće štetiti stanju i očuvanosti zaštićenih minerala i fosila i njihovih nalazišta.

Izvoz/iznos zaštićenih minerala i fosila

Pravna i fizička osoba koja planira uzimanje iz prirode i/ili izvoz zaštićenog minerala i fosila, u svrhu znanstvenog i stručnog istraživanja, obrazovanja, izlaganja na izložbama i sl. dužna je ishoditi dopuštenje Ministarstva.

Zahtjev za izdavanjem dopuštenja sadrži osobito podatke o:

  • lokaciji uzimanja,
  • količini i vrsti minerala i fosila,
  • svrsi uzimanja i/ili izvoza.

Ministarstvo izdaje dopuštenje ako utvrdi da uzorkovanje i/ili izvoz neće štetiti stanju i očuvanosti zaštićenih minerala i fosila i njihovih nalazišta.

Stavljanje u promet minerala i fosila koji nisu zaštićeni

U promet se mogu stavljati samo minerali i fosili koji nisu zaštićeni sukladno Zakonu o zaštiti prirode.

Pravna i fizička osoba koja namjerava uzimati minerale ili fosile iz prirode radi stavljanja u promet dužna je ishoditi dopuštenje Ministarstva. 

Zahtjev za dopuštenjem sadrži osobito podatke o:

  • lokaciji uzimanja minerala i fosila,
  • vrsti i količini minerala ili fosila,
  • vremenu uzimanja.

Obrasci i upute

Ovlaštenici

Uzgoj, stavljanje na tržište i uvođenje u prirodu stranih vrsta

Uzgoj strogo zaštićenih zavičajnih divljih vrsta

Štete od životinja strogo zaštićenih divljih vrsta

Ponovno uvođenje i repopulacija zavičajnih vrsta

Izuzeća od zabranjenih radnji sa strogo zaštićenim vrstama

Uzimanje iz prirode i održivo korištenje zavičajnih divljih vrsta

Prekogranični promet i trgovina divljim vrstama

Opažanje znakova prisutnosti vukova i risova

Upisnici

Interaktivna web karta Natura 2000 područja u Hrvatskoj i Upisnik zaštićenih područja u Republici Hrvatskoj

Propisi i međunarodni ugovori

Temeljni propisi iz područja zaštite prirode

  • Zakon o zaštiti prirode
    Narodne novine 80/2013

  • Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske
    Narodne novine 143/2008

Opći akti iz područja zaštite prirode

  • Uredba o osnivanju Državnog zavoda za zaštitu prirode
    Narodne novine 126/02, 90/14 

  • Pravilnik o izgledu odore glavnog nadzornika i nadzornika
    Narodne novine 11/07

  • Pravilnik o sadržaju i načinu polaganja stručnog ispita za nadzornika
    Narodne novine 6/11

  • Pravilnik o službenoj iskaznici i znački inspektora/ice zaštite prirode
    Narodne novine 45/12

  • Pravilnik o službenoj iskaznici i znački čuvara prirode
    Narodne novine 64/14

  • Pravilnik o jedinstvenom vizualnom identitetu sustava upravljanja zaštićenim područjima u Republici Hrvatskoj
    Narodne novine 108/14

  • Pravilnik o korištenju osobnih automobila, mobilnih telefona, redovitih zrakoplovnih linija, poslovnih kreditnih kartica i sredstava reprezentacije
    Narodne novine 36/15

Ekološka mreža Natura 2000

  • Uredba o ekološkoj mreži
    Narodne novine 124/13, 105/15

  • Pravilnik o ciljevima očuvanja i osnovnim mjerama za očuvanje ptica u području ekološke mreže
    Narodne novine 15/14

  • Pravilnik o ocjeni prihvatljivosti za ekološku mrežu
    Narodne novine 146/14

Zaštićena područja

Strogi rezervati

  • Zakon o proglašenju Hajdučkih i Rožanskih kukova strogim prirodnim rezervatom
    Narodne novine 4/69, 45/69

  • Zakon o proglašenju Bijelih i Samarskih stijena strogim rezervatom
    Narodne novine 5/85, 10/85
     

Nacionalni parkovi

  • Zakon o proglašenju Plitvičkih jezera nacionalnim parkom
    Narodne novine 29/49, 13/97

  • Zakon o proglašenju šume Paklenica nacionalnim parkom
    Narodne novine 84/49, 15/97

  • Zakon o proglašenju šume Risnjak nacionalnim parkom
    Narodne novine 43/5313/97

  • Zakon o proglašenju zapadnog dijela otoka Mljet nacionalnim parkom
    Narodne novine 49/6013/97

  • Zakon o Nacionalnom parku Kornati
    Narodne novine 31/80, 14/88, 13/97

  • Zakon o proglašenju Nacionalnog parka Brijuni
    Narodne novine 46/83, 57/89, 5/9045/99

  • Zakon o proglašenju Nacionalnog parka Krka
    Narodne novine 5/85, 9/88, 13/97

  • Zakon o proglašenju Nacionalnog parka Sjeverni Velebit
    Narodne novine 58/99

Parkovi prirode

  • Zakon o proglašenju Biokova parkom prirode
    Narodne novine 24/81

  • Zakon o proglašenju planine Velebit parkom prirode
    Narodne novine 24/81

  • Zakon o proglašenju zapadnog dijela Medvednice parkom prirode
    Narodne novine 24/81, 25/09

  • Zakon o proglašenju Parka prirode Telašćica
    Narodne novine 14/88

  • Zakon o proglašenju Parka prirode Lonjsko polje
    Narodne novine 11/90

  • Zakon o Parku prirode Kopački rit
    Narodne novine 45/99

  • Zakon o proglašenju Parka prirode Papuk
    Narodne novine 45/99

  • Zakon o proglašenju Parka prirode Učka
    Narodne novine 45/99

  • Zakon o proglašenju Žumberka i Samoborskog gorja parkom prirode
    Narodne novine 58/99

  • Zakon o proglašenju Parka prirode Vransko jezero
    Narodne novine 77/99

  • Zakon o proglašenju Parka prirode Lastovsko otočje
    Narodne novine 111/06

Javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima

  • Uredba o Javnom poduzeću Brijuni
    Narodne novine 47/91, 3/92

  • Odluka o osnivanju Javnog poduzeća Uprava nacionalnog parka Kornati
    Narodne novine 14/92

  • Odluka o osnivanju Javnog poduzeća Uprava nacionalnog parka Krka
    Narodne novine 14/92

  • Odluka o osnivanju Javnoga poduzeća Uprava nacionalnog parka Mljet
    Narodne novine 14/92

  • Odluka o osnivanju Javnoga poduzeća Uprava nacionalnog parka Paklenica
    Narodne novine 14/92

  • Odluka o osnivanju Javnoga poduzeća Uprava nacionalnog parka Plitvička jezera
    Narodne novine 14/92

  • Odluka o osnivanju Javnoga poduzeća Uprava nacionalnog parka Risnjak
    Narodne novine 14/92

  • Uredba o osnivanju Javne ustanove Park prirode Lonjsko polje
    Narodne novine 36/96, 55/1190/14

  • Uredba o osnivanju Javne ustanove Park prirode Kopački rit
    Narodne novine 96/97, 85/14

  • Uredba o osnivanju Javne ustanove Park prirode Velebit
    Narodne novine 44/98, 90/14

  • Uredba o osnivanju Javne ustanove Park prirode Biokovo
    Narodne novine 44/98, 85/14

  • Uredba o osnivanju Javne ustanove Park prirode Medvednica
    Narodne novine 118/98, 85/14

  • Uredba o osnivanju Javne ustanove Nacionalni park Sjeverni Velebit
    Narodne novine 96/99, 90/14

  • Uredba o osnivanju Javne ustanove Park prirode Papuk
    Narodne novine 96/99, 85/14

  • Rješenje o osnivanju Radne organizacije Park prirode Telaščica

  • Uredba o osnivanju Javne ustanove Park prirode Učka
    Narodne novine 96/99, 85/14

  • Uredba o osnivanju Javne ustanove Park prirode Vransko jezero
    Narodne novine 96/99, 85/14

  • Uredba o osnivanju Javne ustanove Park prirode Žumberak - Samoborsko gorje
    Narodne novine 96/99, 85/14

  • Uredba o osnivanju Javne ustanove Park prirode Lastovsko otočje
    Narodne novine 130/06, 85/14

Prostorni plan posebnih obilježja

  • Odluka o donošenju Prostornog plana Nacionalnog parka Krka
    Narodne novine 01/90

  • Odluka o donošenju Prostornog plana Nacionalnog parka Mljet
    Narodne novine 23/01

  • Odluka o donošenju Prostornog plana Nacionalnog parka Paklenica
    Narodne novine 23/01

  • Odluka o donošenju Prostornog plana Nacionalnog parka Risnjak
    Narodne novine 23/01

  • Odluka o donošenju Prostornog plana Nacionalnog parka Brijuni
    Narodne novine 45/01

  • Odluka o donošenju Prostornog plana Nacionalnog parka Kornati
    Narodne novine 118/03

  • Odluka o donošenju Prostornog plana Parka prirode Učka
    Narodne novine 24/06

  • Odluka o donošenju Prostornog plana Parka prirode Kopački rit
    Narodne novine 24/06

  • Odluka o donošenju Prostornog plana Parka prirode Lonjsko polje
    Narodne novine 37/10

  • Odluka o donošenju Prostornog plana Parka prirode Vransko jezero
    Narodne novine 58/12

  • Odluka o donošenju Prostornog plana područja posebnih obilježja Parka prirode Telašćica
    Narodne novine 22/14

  • Odluka o donošenju Prostornog plana Parka prirode Medvednica
    Narodne novine 89/14

  • Odluka o donošenju Prostornog plana Parka prirode Biokovo
    Narodne novine 108/15

Vrste i staništa

  • Zakon o prekograničnom prometu i trgovini divljim vrstama
    Narodne novine 94/13

  • Pravilnik o visini naknade štete prouzročene nedopuštenom radnjom na zaštićenim životinjskim vrstama
    Narodne novine 84/96, 79/02

  • Pravilnik o zaštiti kopnenih puževa (Gastropoda terrestria)
    Narodne novine 29/99 (prestao važiti čl.2.)

  • Pravilnik o zaštiti vodozemaca (Amphibia)
    Narodne novine 80/99 (prestao važiti čl.2.)

  • Pravilnik o zaštiti gljiva (Fungi)
    Narodne novine 34/02 (prestao važiti čl.4.)

  • Pravilnik o prijelazima za divlje životinje
    Narodne novine 5/07

  • Pravilnik o načinu izrade i provođenju studije o procjeni rizika uvođenja, ponovnog uvođenja i uzgoja divljih svojti
    Narodne novine 35/08

  • Pravilnik o sakupljanju zaštićenih samoniklih biljaka u svrhu prerade, trgovine i drugog prometa
    Narodne novine 154/08

  • Pravilnik o uvjetima držanja, načinu označavanja i evidenciji zaštićenih životinja u zatočeništvu
    Narodne novine 70/09

  • Pravilnik o postupku sprječavanja i nadoknade štete od životinja strogo zaštićenih divljih svojti
    Narodne novine 158/09

  • Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama
    Narodne novine 144/13, 73/16

  • Pravilnik o ciljevima očuvanja i osnovnim mjerama za očuvanje ptica u području ekološke mreže
    Narodne novine 15/14

  • Pravilnik o popisu stanišnih tipova, karti staništa te ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima
    Narodne novine 88/14

  • Odluka o zavičajnim divljim vrstama čije je uzimanje iz prirode i održivo korištenje dopušteno
    Narodne novine 17/15, 68/16 

  • Pravilnik o stranim vrstama koje se mogu stavljati na tržište te invazivnim stranim vrstama
    Narodne novine 17/17

Genetska raznolikost

  • Zakon o genetski modificiranim organizmima
    Narodne novine 70/05, 137/09, 28/1347/14
     
  • Zakon o provedbi Uredbe (EZ) br. 1946/2003 o prekograničnom prijenosu genetski modificiranih organizama
    Narodne novine 81/13
     
  • Pravilnik o procjeni rizika za namjerno uvođenje genetski modificiranih organizama u okoliš
    Narodne novine 136/06
     
  • Pravilnik o sadržaju i načinu provedbe plana mjera za otklanjanje nekontroliranog širenja genetski modificiranih organizama u okoliš
    Narodne novine 5/07
     
  • Pravilnik o sadržaju i načinu podnošenja prijave za namjerno uvođenje genetski modificiranih organizama u okoliš
    Narodne novine 64/07

Direktive i uredbe Europske unije iz područja zaštite prirode

Međunarodni ugovori iz područja zaštite prirode

  • Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine, (NN-Međunarodni ugovori 12/93).

Usvojena: PARIZ, 1972. Republika Hrvatska stranka Konvencije na temelju notifikacije o sukcesiji od 8. listopada 1991. Stupila na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku: 8. listopada 1991.

  • Konvencija o močvarama koje su od međunarodnog značaja naročito kao staništa ptica močvarica, (NN-Međunarodni ugovori 12/93).

Usvojena: RAMSAR, 1971. Republika Hrvatska stranka Konvencije na temelju notifikacije o sukcesiji od 8. listopada 1991. Stupila na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku: 8. listopada 1991.

  • Zakon o potvrđivanju Konvencije o biološkoj raznolikosti, (NN-Međunarodni ugovori 6/96).

Usvojena: RIO DE JANEIRO, 1992. Stupila na snagu: 29. prosinca 1993. Stupila na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku: 7. listopada 1996.

  • Zakon o potvrđivanju Protokola o biološkoj sigurnosti (Kartagenski protokol) uz Konvenciju o biološkoj raznolikosti, (NN-Međunarodni ugovori 7/02).

Usvojen: MONTREAL, 2000. Stupio na snagu: 11. rujna 2003. Republika Hrvatska potpisala Protokol u New Yorku 2000. godine. Stupio na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku: 11. rujna 2003. (NN-Međunarodni ugovori 13/03).

  • Zakon o potvrđivanju Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES), (NN-Međunarodni ugovori 12/99).

Usvojena: WASHINGTON, 1973. Stupila na snagu: 1. srpnja 1975. Stupila na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku: 12. lipnja 2000. (NN-Međunarodni ugovori 5/00).

  • Zakon o potvrđivanju Konvencije o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bernska konvencija), (NN-Međunarodni ugovori 6/00).

Usvojena: BERN, 1979. Stupila na snagu: 1. lipnja 1982. Stupila na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku: 1. studenog 2000. (NN-Međunarodni ugovori 11/00).

  • Zakon o potvrđivanju Konvencije o zaštiti migratornih vrsta divljih životinja (Bonnska konvencija), (NN-Međunarodni ugovori 6/00).

Usvojena: BONN, 1979. Stupila na snagu: 1. prosinca 1983. Stupila na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku: 1.listopada 2000.

  • Zakon o potvrđivanju Sporazuma o zaštiti afričko-euroazijskih migratornih ptica močvarica (AEWA), (NN-Međunarodni ugovori 6/00).

Usvojen: BONN, 1996. Stupio na snagu: 1. studenog 1999. Stupio na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku: 1. rujna 2000.

  • Zakon o potvrđivanju Sporazuma o zaštiti šišimiša u Europi (EUROBATS), (NN-Međunarodni ugovori 6/00).

Usvojen: LONDON, 1991. Stupio na snagu: 16. siječnja 1994. Stupio na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku: 7. rujna 2000.

  • Zakon o potvrđivanju Sporazuma o zaštiti kitova (Cetacea) u Crnom moru, Sredozemnom moru i susjednom atlantskom području (ACCOBAMS), (NN-Međunarodni ugovori 6/00).

Usvojen: MONACO, 1996. Stupio na snagu: 1. lipnja 2001. Stupio na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku: 1. lipnja 2001. (NN-Međunarodni ugovori 10/01).

  • Zakon o potvrđivanju Konvencije o europskim krajobrazima, (NN-Međunarodni ugovori 12/02).

Usvojena: FIRENZE, 2000. Stupila na snagu (i u odnosu na Republiku Hrvatsku): 1. ožujka 2004. (NN-Međunarodni ugovori 11/04). Republika Hrvatska potpisala Konvenciju u Firenci 2000.

  • Zakon o potvrđivanju Konvencija o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u okolišu, (NN-Međunarodni ugovori 1/07).

Usvojena: AARHUS, 1998. Stupila na snagu: 30. listopad 2001. Stupila na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku: 25. lipnja 2007. (NN-Međunarodni ugovori 7/08).

  • Zakon o potvrđivanju Međunarodne konvencije za regulaciju kitolova, (NN-Međunarodni ugovori 6/06).

Usvojena: WASHINGTON, 1946. Međunarodna konvencija za regulaciju kitolova i Protokol uz Međunarodnu konvenciju za regulaciju kitolova stupili su na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 10. siječnja 2007. (NN-Međunarodni ugovori 2/07).

  • Zakon o potvrđivanju Protokola o posebno zaštićenim područjima i biološkoj raznolikosti u Sredozemlju, (NN-Međunarodni ugovori 11/01).

Usvojen: BARCELONA, 1995. Stupio na snagu: 12. prosinca 1999. Stupio na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku: 12. svibnja 2002. (NN-Međunarodni ugovori 11/04)

  • Odluka o objavi Memoranduma o suglasnosti o očuvanju migratornih ptica grabljivica u Africi i Euroaziji, (NN-Međunarodni ugovori 4/16).


  • Sporazum o razumijevanju u vezi s mjerama zaštite tankokljunog pozviždaća (Numenius tenuirostris). Potpisan: 1994.

  • Sporazum o razumijevanju o zaštiti i gospodarenju srednjoeuropskom populacijom velike droplje (Otis Tarda). Potpisan: 2002.

Strategije, planovi i programi